Ley de Aduanas (BO N° 78/99), Croacia

NN 78/1999 (23.7.1999.), Carinski zakon

ZASTUPNICKI DOM HRVATSKOGA DRZAVNOG SABORA

Na temelju clanka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU 0 PROGLASENJU CARINSKOG ZAKONA

Proglasavam Carinski zakon, koji je donio Zastupnicki dom Hrvatskoga drfavnog sabora na sjednici 30. lipnja

1999. godine.

Broj: 01-081-99-1347/2

Zagreb, 8. srpnja 1999.

Predsjednik

Republike Hrvatske

dr. Franjo Tudman, v. r.

CARINSKI ZAKON I. UVODNE ODREDBE

1. PODRUCJE PRIMJENE I TEMELJNA

POJMOVNA ODREDENJA

Clanak 1.

Ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega ureduju se prava i obveze osoba te ovlasti Carinske

uprave Republike Hrvatske u svezi s robom u putnickome i robnome prometu izmedu carinskoga podrucja

Republike Hrvatske i stranih carinskih podrucja.

Clanak2.

Ovaj Zakon i propisi doneseni na temelju njega se primjenjuju na cijelome carinskom podrucju Republike

Hrvatske.

Ovaj se Zakon primjenjuje na postrojenja i uredaje u epikontinentalnome pojasu Republike Hrvatske sukladno

posebnim propisima iz podrucja pomorstva.

Clanak3.

Carinsko podrucje Republike Hrvatske obuhvaca teritorij Republike Hrvatske, a ograniceno je carinskom crtom

koja je istovjetna s granicnom crtom Republike Hrvatske.

Clanak4.

Pojedini izrazi koji se rabe u ovom Zakonu, imaju sljedece znacenje:

1) Carinska uprava: upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija pri cijim se ustrojstvenim jedinicama

- Sredisnjemu uredu i carinarnicama mogu obavljati sve ili neke radnje predvidene carinskim propisima.

2) Carinski status: odredenje robe u smislu carinskih propisa kao domace ili strane robe.

3) Domaca roba:

a) roba koja je, sukladno uvjetima iz clanka 24. ovoga Zakona, u cijelosti dobivena iii proizvedena u carinskom

podrucju Republike Hrvatske, te koja ne sadrzi robu uvezenu iz drugih zemalja,

b) roba uvezena iz drugih zemalja, a koja je bila pustena u slobodni promet,

c) roba koja je dobivena iii proizvedena u carinskome podrucju Republike Hrvatske bez obzira na to je Ii dobivena iii proizvedena iz robe navedene u podtocki b) iii iz robe navedene u podtockama a) i b) ove tocke.

4) Strana roba: roba koja nije obuhvacena tockom 3. ovoga clanka.

Domaca roba gubi status domace robe kad stvarno napusti carinsko podrucje Republike Hrvatske, osim u

slucajevima iz clanka 109. ovoga Zakona.

5) Carinski dug: obveza odredene osobe da za odredenu robu plati propisima utvrdenu svotu uvozne carine (uvozni carinski dug) iii izvozne carine (izvozni carinski dug).

6) Uvozna carina: carina i druga davanja koja se placaju pri uvozu robe, a imaju isti ucinak kao i sama carina.

7) lzvozna carina: carina i druga davanja koja se placaju pri izvozu robe, a imaju isti ucinak kao i sama carina.

8) Duinik: osoba koja je obvezana za placanje carinskoga duga.

9) Carinski nadzor: opce mjere koje poduzima Carinska uprava da bi se osigurala provedba carinskih i drugih

propisa koji se primjenjuju na robu koja je predmet carinskog nadzora.

10) Carinska provjera: radnje kao sto su pregled i pretraga robe, pregled i pretraga prijevoznih sredstava,

pregled i pretraga osoba u putnickome prometu te prtljage i drugih stvari koje putnici sa sobom nose, provjera

postojanja, vjerodostojnosti i istinitosti isprava podnesenih u carinskome postupku, pregled poslovnih knjiga i

drugih isprava o poslovanju, naknadna provedba ispitnih i istraznih postupaka i slicno koje je ovlastena

poduzimati Carinska uprava.

11) Carinski dopusteno postupanje ili uporaba robe:

a) stavljanje robe u carinski postupak,

b) unos robe u slobodnu zonu iii slobodno skladiste,

c) ponovni izvoz robe iz carinskoga podrucja Republike Hrvatske,

d) unistenje robe, te

e) ustupanje robe u korist drfave.

12) Carinski postupci:

a) pustanje robe u slobodni promet,

b) provozni postupak,

c) postupak carinskog skladistenja,

d) postupak unutarnje proizvodnje,

e) postupak preradbe pod carinskim nadzorom,

f) postupak privremenog uvoza,

g) postupak vanjske proizvodnje, te

h) izvozni postupak.

13) Carinska deklaracija: radnja ili isprava kojom osoba u propisanu obliku i na propisan nacin zahtijeva da se

roba stavi u neki od carinskih postupaka.

14) Deklarant: osoba koja podnosi carinsku deklaraciju u svoje ime ili osoba u cije je ime carinska deklaracija

podnesena.

15) Podnosenje robe: prijavljivanje carinarnici na propisan nacin da se roba nalazi u njezinoj odredenoj

ustrojstvenoj jedinici ili drugome mjestu koje je carinarnica odredila ili odobrila.

16) Pustanje robe: radnja kojom carinarnica odobrava raspolaganje robom u skladu s uvjetima odobrenoga

postupka.

17) Korisnik carinskoga postupka: osoba za ciji je racun podnesena carinska deklaracija ili osoba na koju se

prenose prava i obveze navedene osobe u svezi s odobrenim carinskim postupkom.

18) Korisnik odobrenja: osoba kojoj je u skladu s carinskim propisima izdano odgovarajuce odobrenje.

2. OPCE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRAVA I OBVEZE OSOBA S OBZIROM NA CARINSKO PRAVO

a) Zastupanje

Clanak5.

Osoba o cijim se pravima i obvezama rjesava moze odrediti opunomocenika za poduzimanje svih ili nekih

radnji u postupku koji vodi Carinska uprava.

Zastupanje moze biti:

- izravno, ako opunomocenik djeluje u ime i za racun druge osobe, te

- neizravno, ako opunomocenik djeluje u svoje ime, a za racun druge osobe.

Opunomocenik mora imati sjediste, odnosno prebivaliste u Republici Hrvatskoj, osim u slucajevima propisanim

clankom 76. stavkom 4. ovoga Zakona.

Opunomocenik se mora ocitovati za koju zastupanu osobu nastupa, je Ii zastupanje izravno ili neizravno, a na zahtjev carinarnice mora podnijeti i vjerodostojnu ispravu s ovlastenjem za zastupanje.

Za osobe koje se ne ocituju da djeluju u ime ili za racun druge osobe ili se ocituju da djeluju u ime i za racun

druge osobe, a ne mogu o tome podnijeti vjerodostojnu ispravu, smatrat ce se da nastupaju u svoje ime i za svoj

racun.

Iznimno, carinsku deklaraciju u svojstvu opunomocenika moze podnijeti samo osoba koja sukladno posebnim

propisima ispunjava uvjete za obavljanje poslova otpremnistva.

b) Posebnosti glede primjene propisa o opcem upravnom postupku

Clanak6.

Propisi o opcem upravnom postupku primjenjuju se i u postupcima koje vodi Carinska uprava, ako ovim

Zakonom nije drugacije odredeno.

Clanak 7.

Osoba koja od Carinske uprave zahtijeva donosenje rjesenja mora navesti sve cinjenice i okolnosti te podastrijeti

isprave i druge dokaze potrebne za donosenje rjesenja.

Rjesenje ce se donijeti bez odgode, a najkasnije u rokovima propisanim Zakonom o opcem upravnom postupku.

Clanak8.

Protiv rjesenja Carinske uprave donijetoga u prvome stupnju osoba na koju se rjesenje odnosi ima pravo falbe.

Zalba ne odgada ovrhu rjesenja iz stavka 1. ovoga clanka.

Iznimno, ovrha rjesenja moze se u cijelosti ili djelomice odgoditi, ako Carinska uprava:

a) opravdano dvoji da rjesenje protiv kojega je podnijeta zalba ili drugo pravno sredstvo nije u skladu s

carinskim propisima, ili

b) ocijeni da bi se ovrhom takvoga rjesenja osobi na koju se rjesenje odnosi mogla nanijeti nepopravljiva steta.

Odnosi li se rjesenje iz stavka 3. ovoga clanka na obracun uvozne ili izvozne carine, odgoda ovrhe moze se

uvjetovati podnosenjem odgovarajucega jamstva za namirenje osporene svote uvozne ili izvozne carine. Davanje

jamstva nece se zahtijevati, ako bi davanjem jamstva carinski duznik bio doveden u ozbiljne poteskoce

gospodarske ili socijalne naravi.

c) Posebni slucajeviponistenja, ukidanja i izmjene rjesenja prema ovomu Zakonu

Clanak9.

Prvostupanjsko rjesenje Carinske uprave kojim je u cijelosti ili djelomicno usvojen zahtjev osobe na koju se

rjesenje odnosi, carinarnica moze po sluzbenoj duznosti ponistiti u roku iz clanka 17. ovoga Zakona ako je

doneseno na temelju neistinitih ili nepotpunih navoda, i to:

a) ako je podnositelj zahtjeva za neistinitost ili nepotpunost navoda znao ili je prema okolnostima slucaja morao

znati, te

b) ako se na temelju istinitih i potpunih navoda rjesenje nije ni moglo donijeti.

Rjesenje iz stavka 1. ovoga clanka dostavlja se bez odlaganja osobi na koju se odnosi.

Ponistenje ima pravni ucinak od dana donosenja ponistenog rjesenja.

Clanak 10.

Prvostupanjsko rjesenje Carinske uprave kojim je u cijelosti ili djelomicno usvojen zahtjev osobe na koju se

rjesenje odnosi, carinarnica moze na zahtjev te osobe ili po sluzbenoj duznosti ukinuti ili izmijeniti u roku iz

clanka 17. ovoga Zakona ako koji od uvjeta propisanih za njegovo donosenje nije bio ispunjen ili ako ga ta osoba

vise ne ispunjava, a ne radi se o slucajevima iz clanka 9. ovoga Zakona.

Rjesenje povoljno za osobu na koju se rjesenje odnosi moze se ukinuti, ako osoba ne ispunjava obveze koje su joj

bile odredene tim rjesenjem.

Rjesenje iz stavka 1. ovoga clanka dostavlja se bez odlaganja osobi na koju se odnosi.

Rjesenje o ukidanju ili izmjeni ima pravni ucinak od dana dostave osobi na koju se odnosi. Iznimno, ako to

zahtijevaju opravdani interesi osobe na koje se rjesenje odnosi, carinamica moze za primjereno razdoblje

odgoditi pravni ucinak rjesenja o ukidanju ili izmjeni prvotnog rjesenja.

d) Obavijesti o primjeni carinskih propisa

Clanak 11.

Svaka zainteresirana osoba moze od Carinske uprave zatraziti izdavanje obavijesti o primjeni carinskih propisa.

Takav se zahtjev moze odbiti ako se ne odnosi na stvamo namjeravani izvoz i uvoz.

Obavijesti iz stavka 1. ovoga clanka Carinska uprava daje bez naknade. Naknada se moze zahtijevati za posebne

troskove koji nastanu zbog provedbe potrebnih analiza ili vjestacenja o robi na koju se zahtjev za davanje

obavijesti odnosi te za troskove povrata robe podnositelju zahtjeva.

Clanak 12.

Na osnovi pisanog zahtjeva zainteresirane osobe Carinska uprava daje:

a) obvezujuce misljenje o tarifnome rasporedivanju robe u carinsku tarifu, te

b) obvezujuce misljenje o podrijetlu robe.

Obvezujuce misljenje ima snagu rjesenja donesenog u upravnome postupku.

Obvezujuca misljenja o tarifnom rasporedivanju robe i podrijetlu robe obvezuju Carinsku upravu prema osobi

kojoj je dano misljenje samo glede tarifnog rasporedivanja robe u Carinsku tarifu, odnosno glede podrijetla

robe.

Obvezujuce misljenje o tarifnome rasporedivanju robe obvezuje Carinsku upravu prema osobi kojoj je dano

misljenje za robu za koju se carinski postupak provodi nakon datuma izdavanja misljenja.

Obvezujuce misljenje o podrijetlu robe obvezuje Carinsku upravu prema osobi kojoj je dano misljenje za onu

robu za koju je postupak utvrdivanja podrijetla robe propisan ovim Zakonom proveden nakon datuma izdavanja

misljenja.

Osoba kojoj je dano misljenje mora dokazati:

a) u slucaju obvezujuceg misljenja o tarifnome rasporedivanju robe u carinsku tarifu da roba koju deklarira u

svim elementima odgovara robi koja je opisana u misljenju,

b) u slucaju obvezujuceg misljenja o podrijetlu robe da roba i okolnosti na osnovi kojih se odreduje podrijetlo

robe u svim elementima odgovara robi i okolnostima koje su opisane u misljenju.

Obvezujuce ce se misljenje ponistiti sukladno clanku 9. ovoga Zakona ako se zasniva na neistinitim ili

nepotpunim navodima podnositelja zahtjeva.

Obvezujuce misljenje vazi jednu godinu od dana donosenja, osim:

a) u slucaju tarifnog rasporedivanja robe u Carinsku tarifu:

1. ako zbog izmjene propisa misljenje nije vise u skladu s propisom,

2. ako misljenje nije vise u skladu s naputkom ministra financija glede rasporedivanja robe u Carinsku tarifu

donosenim na osnovi clanka 10. Zakona o carinskoj tarifi, te

3. ako je misljenje ukinuto ili izmijenjeno sukladno clanku 10. ovoga Zakona, pri cemu osoba kojoj je dano misljenje mora biti obavijestena o ukidanju ili izmjeni.

b) u slucaju odredivanja podrijetla robe:

1. ako zbog izmjene propisa ili sklapanja medunarodnog sporazuma misljenje nije vise u skladu s propisima,

2. ako misljenje nije vise u skladu s tumacenjima tijela ovlastenoga propisom donesenim na osnovi clanka 27.

ovoga Zakona za davanje tumacenja o podrijetlu robe, te

3. ako je misljenje ukinuto ili izmijenjeno sukladno clanku 10. ovoga Zakona, pri cemu osoba kojoj je dano misljenje mora biti obavijestena o ukidanju ili izmjeni.

U slucajevima iz stavka 8. tocke a) podtocaka 1. i 2. te tocke b) podtocaka 1. i 2. ovoga clanka obvezujuce

misljenje prestaje vaziti danom stupanja na snagu, odnosno danom pocetka primjene odnosnoga propisa,

medunarodnog sporazuma ili tumacenja.

Osoba kojoj je dano obvezujuce misljenje koje je prestalo vrijediti u skladu sa stavkom 8. tockom a) podtockom

1. i 2. te tockom b) podtockom 1. i 2. ovoga clanka moze se koristiti tim misljenjem tri mjeseca od dana sluzbene

objave ako je prije prestanka njegove vaznosti sklopio obvezujuci kupoprodajni ugovor za odredenu robu na

temelju tog misljenja. U slucajevima iz stavka 8. tocke a) podtocke 1. te tocke b) podtocke 1. ovoga clanka moze

se propisom ili sporazumom odrediti rok u kojem se moze sluziti misljenjem sukladno ovom stavku.

Obvezujuce misljenje o tarifnome rasporedivanju robe u Carinsku tarifu, odnosno o podrijetlu robe moze se

upotrebljavati sukladno ovomu clanku samo za odredivanje uvozne ili izvozne carine ili za odredivanje visine izvoznih nadoknada ili drugih povrata povezanih s provodenjem poljoprivredne politike.

(Janak 13.

Vlada Republike Hrvatske propisuje uvjete za izdavanje obavijesti i obvezujucih misljenja.

e) Ostale odredbe

Clanak 14.

Carinska uprava moze u skladu s propisima poduzimati i provoditi sve mjere carinskog nadzora i provjere koje

smatra potrebnim radi primjene carinskih i drugih propisa.

Clanak 15.

Osobe koje izravno ili neizravno sudjeluju u tijekovima robnoga prometa obvezne su na zahtjev Carinske uprave staviti na raspolaganje sve potrebne isprave i podatke te pruziti svaku drugu pomoc potrebnu za primjenu

carinskih propisa.

Clanak 16.

Podaci koji su po svojoj naravi povjerljivi ili su pribavljeni na takav nacin smatraju se sluzbenom tajnom i ne smiju se od strane Carinske uprave dalje prenositi bez izricite suglasnosti osoba ili ovlastenih tijela koji su ih dali.

Prenosenje povjerljivih podataka dopusteno je u slucajevima kada je Carinska uprava duzna ili ovlastena to

uciniti sukladno posebnim propisima.

(Janak 17.

U svrhu provedbe carinskog nadzora i provjere sudionici robnoga prometa koji raspolazu ispravama ili

podacima iz clanka 15. ovoga Zakona obvezni su ih cuvati u roku utvrdenu propisima, ali ne krace od tri

kalendarske godine, neovisno o nacinu njihove pohrane. Taj rok pocinje teci:

a) u slucaju robe koja je pustena u slobodni promet, osim slucajeva iz tocke b) ovoga clanka, ili za koju je

podnesena izvozna carinska deklaracija, posljednjeg dana kalendarske godine u kojoj je prihvacena carinska

deklaracija za pustanje robe u slobodni promet ili izvozna carinska deklaracija,

b) u slucaju robe koja je na osnovi njezine uporabe u posebne svrhe pustena u slobodni promet uz povoljniju

carinu, posljednjeg dana kalendarske godine u kojoj je okoncan carinski nadzor nad tom robom,

c) u slucaju robe koja je pustena u koji drugi carinski postupak, posljednjeg dana kalendarske godine u kojoj je

okoncan taj carinski postupak za odnosnu robu,

d) u slucaju robe koja je bila smjestena u slobodnoj zoni ili slobodnome skladistu, posljednjeg dana kalendarske

godine u kojoj je korisniku slobodne zone ili slobodnog skladista prestao taj status.

Ako se pri carinskoj provjeri utvrdi da se knjigovodstveni zapis o carinskom dugu mora ispraviti, rok za cuvanje

isprava i podataka iz stavka 1. ovoga clanka produljuje se neovisno o clanku 225. stavku 4. ovoga Zakona koliko

je potrebno da bi se knjigovodstveni zapis mogao ispraviti i provjeriti.

Clanak 18.

Ako je carinskim propisima utvrden rok ili datum, rok se moze produljiti, a datum promijeniti samo ako je to

tim propisima izricito predvideno.

Clanak 19.

Tijela drfavne uprave i pravosudna tijela moraju najblifoj carinarnici prijaviti svu robu i prijevozna sredstva

koju su privremeno zadrfala ili konacno oduzela, ako se radi o stranoj robi nad kojom nije proveden carinski

postupak prema odredbama ovoga Zakona.

Privremeno zadrfana i konacno oduzeta strana roba moze se prepustiti drugoj osobi samo ako je carinarnica

odobrila neko od carinskih dopustenih postupanja ili uporaba robe, odnosno ako je za tu robu podmiren

carinski dug.

Carinski dug iz prethodnog stavka podmiruje carinski duznik ili se dug podmiruje iz cijene prodane robe.

II. OSNOVE ZA OBRACUN UVOZNIH I IZVOZNIH DAVANJA I PRIMJENU DRUGIH MJERA

PROPISANIH U TRGOVINI ROBOM

1. CARINSKA TARIFA I RASPOREDIVANJE ROBE U CARINSKU TARIFU

Clanak20.

Na robu koja se uvozi u carinsko podrucje Republike Hrvatske placa se carina prema Carinskoj tarifi i pravilima

propisanim ovim Zakonom i Zakonom o carinskoj tarifi.

Iznimno od stavka 1. ovoga clanka, za netrgovacku robu koju putnik nosi sa sobom ili koju fizicka osoba primi u

posiljci od druge fizicke osobe moze se primijeniti jedinstvena carinska stopa u visini od 10% od carinske

vrijednosti robe. Vlada Republike Hrvatske propisat ce vrijednost robe iz ovog stavka kao i vrste roba na koje se

ne moze primijeniti jedinstvena stopa.

Iznimno, Vlada Republike Hrvatske moze posebnim propisom odrediti carinu za izvoz odredenih proizvoda.

Clanak21.

Na robu koja se uvozi iz zemalja s kojima Republika Hrvatska ima sklopljen ugovor o slobodnoj trgovini

naplacuje se carina kako je propisano tim ugovorom.

Stavak 1. ovoga clanka primjenjuje se na zahtjev deklaranta. Zahtjev za primjenu stavka 1. ovoga clanka moguce

je podnijeti i naknadno ako su ispunjeni uvjeti iz ugovora.

Clanak22.

Vlada Republike Hrvatske moze propisati uvjete prema kojima ce Carinska uprava za odredenu robu, zbog vrste

ili uporabe u odredene svrhe, odobriti placanje povoljnije carine od carine propisane Carinskom tarifom za tu

robu.

"Povoljnija carina" u smislu stavka 1. ovoga clanka znaci snizenje carine ili neobracunavanje uvozne carine iz

clanka 4. tocke 6. ovoga Zakona i u okviru kolicinskih ogranicenja.

2. PODRIJETLO ROBE

a) Nepovlasteno podrijetlo

Clanak23.

Odredbe clanka 24. do 27. ovoga Zakona odreduju nepovlasteno podrijetlo robe u svrhu:

a) primjene Carinske tarife s iznimkom mjera predvidenih clankom 21. ovoga Zakona,

b) primjene drugih mjera utvrdenih odredbama posebnih propisa iz podrucja trgovine robama, te

c) izdavanja potvrda o podrijetlu.

Clanak24.

Roba podrijetlom iz jedne zemlje ona je roba koja je u cjelini dobivena ili proizvedena u toj zemlji.

Izraz "roba u cjelini dobivena u jednoj zemlji" obuhvaca:

a) mineralne proizvode izvadene iz tla u toj zemlji,

b) tamo ubrane ili poznjevene biljne proizvode,

c) tamo okocene i uzgojene zive zivotinje,

d) proizvode dobivene od zivih, tamo uzgojenih zivotinja,

e) proizvode tamo dobivene lovom ili ribarstvom,

f) proizvode morskog ribolova i druge proizvode izvadene iz mora izvan teritorijalnih voda plovilima koja su

registrirana ili prijavljena u brodski upisnik i koja plove pod zastavom te zemlje,

g) proizvode izradene na njezinim brodovima tvornicama iskljucivo od proizvoda iz tocke (f) ovog stavka pod

uvjetom da su takvi brodovi tvomice registrirani ili prijavljeni u toj zemlji i da plove pod zastavom te zemlje,

h) proizvode izvadene s morskog dna ili iz sloja zemlje ispod toga morskog dna izvan teritorijalnih voda te

zemlje pod uvjetom da ona ima iskljuciva prava na iskoristavanje sloja zemlje ispod morskog dna,

i) otpad i ostatke proizvoda dobivenih iz proizvodnih djelatnosti ili upotrebljavanih predmeta ako su tamo

prikupljeni i ako su pogodni samo za ponovno dobivanje sirovina, te

j) proizvode tamo proizvedene iskljucivo od proizvoda navedenih u tockama a) do i) ovoga clanka ili od njih

proizvedenih proizvoda na bilo kojoj razini proizvodnje.

Za potrebe stavka 2. ovoga clanka izraz "zemlja" obuhvaca i teritorijalne vode te zemlje.

(Janak 25.

Roba cija proizvodnja ukljucuje vise od jedne zemlje smatrat ce se podrijetlom iz zemlje u kojoj je prosla

posljednju bitnu obradbu ili preradbu koja dovodi do novih proizvoda ili predstavlja bitnu fazu proizvodnje.

Posljednjom bitnom obradom ili preradom iz stavka 1. ovoga clanka ne smatra se:

a) pakiranje ili prepakiranje robe, bez obzira gdje je ambalafa proizvedena,

b) dijeljenje vecih kolicina robe u manje kolicine ili spajanjem manjih kolicina u vece,

c) odjeljivanje, razvrstavanje, prosijavanje, ispiranje ili dijeljenje proizvoda rezanjem ili ustakljivanjem,

d) etiketiranje i oznacivanje robe,

e) postupanje nuzno da bi se ocuvala svojstva proizvoda prilikom prijevoza ili skladistenja, te

f) jednostavno sklapanje dijelova proizvoda u cjelovit proizvod.

C:lanak26.

Svaka obradba ili preradba robe za koju se utvrdi ili u svezi s kojom utvrdene cinjenice potvrduju pretpostavku da je njezin jedini cilj bio izbjeci primjenu odredbi koje se u Republici Hrvatskoj primjenjuju na robu iz

odredenih zemalja nece se ni u kojemu slucaju smatrati dostatnom da bi tako proizvedena roba stekla podrijetlo

zemlje gdje je obradba ili preradba provedena u smislu clanka 25. ovoga Zakona.

C:lanak27.

Vlada Republike Hrvatske propisat ce dodatna mjerila za utvrdivanje podrijetla u slucaju iz clanka 25. stavka 1.

ovoga Zakona, nacin dokazivanja podrijetla robe, nacin izdavanja potvrde te mjerodavna tijela za ovjeru potvrda

i davanje tumacenja o podrijetlu robe.

b) Povlasteno podrijetlo

C:lanak28.

Pravila o povlastenome podrijetlu koja roba mora zadovoljiti kako bi stekla pogodnosti iz clanka 21. ovoga

Zakona utvrduju se odgovarajucim ugovorima o slobodnoj trgovini.

Pravila o podrijetlu za robu iz zemalja na koje Republika Hrvatska na osnovi jednostrane odluke primjenjuje

povlastene carine, utvrduju se posebnim propisom kojeg donosi Vlada Republike Hrvatske.

3. VRIJEDNOST ROBEZA CARINSKE SVRHE

Clanak29.

Odredbe ovoga poglavlja ureduju nacin utvrdivanja carinske vrijednosti robe u svrhu primjene Carinske tarife

Republike Hrvatske.

Clanak30.

Izrazi koji se rabe u ovome poglavlju imaju sljedece znacenje:

a) "carinska vrijednost uvozne robe" znaci vrijednost robe u svrhu odredivanja carine "ad valorem" na uvoznu

robu,

b) "zemlja uvoza" znaci carinsko podrucje Republike Hrvatske,

c) "proizvedeno" ukljucuje uzgojeno, proizvedeno i iskopano,

d) "istovjetna roba" oznacuje robu koja je u potpunosti ista, ukljucujuci njezina fizicka svojstva, kakvocu i ugled.

Manje razlike u izgledu ne izuzimaju robu koja se po svemu drugome uklapa u odredenje istovjetne robe,

e) "slicna roba" oznacuje robu koja premda nije u potpunosti ista, ipak ima slicna svojstva i slicne sastavne tvari,

sto omogucuje izvrsavanje istih funkcija i komercijalnu zamjenjivost. Kod utvrdivanja slicnosti izmedu roba

upotrebljava se izmedu ostalog kakvoca roba, njihov ugled i postojanje zasticenog znaka,

f) "jedinicna cijena" po kojoj se roba prodaje u najvecoj mogucoj kolicini znaci cijenu po kojoj se najveci moguci

broj jedinica prodaje u prodaji takve robe medu nepovezanim osobama na prvoj kupoprodaji koja se dogodila

nakon uvoza, te

g) "robom iste skupine ili vrste" smatra se roba koja pripada u skupinu ili asortiman roba proizvedenih u

odredenoj industrijskoj grani, a ukljucuje istovjetne ili slicne robe.

Izrazi "istovjetna roba3 i "slicna roba" iz stavka 1. ovoga clanka ne obuhvacaju robe koje sadrze ili odrafavaju

inzenjerijske usluge, razvoj, umjetnicki rad, oblik, planove i skice za koje nisu izvrsena uskladenja prema clanku

38. stavku 1. pod b) tocka 4. ovoga Zakona, jer su ti poslovi obavljeni u zemlji uvoza.

Istovjetnom ili slicnom robom nece se smatrati roba koja nije proizvedena u istoj zemlji kao roba koja se

vrednuje.

Roba koju je proizvela druga osoba uzet ce se u obzir jedino ako nema istovjetne ili slicne robe koju je proizvela

ista osoba kao i robu koju se vrednuje.

U smislu ovoga poglavlja dvije osobe smatraju se medusobno povezanima samo:

a) ako je jedna voditelj ili direktor tvrtke u vlasnistvu druge osobe i obratno,

b) ako su pravno priznati partneri u poslu,

c) ako su u odnosu poslodavac i posloprimac,

d) ako je jedna od njih izravni ili neizravni vlasnik, nadzire ili posjeduje 5% ili vise posto dionica s pravom glasa u svakoj tvrtki,

e) ako jedna izravno ili neizravno nadzire drugu,

f) ako su izravno ili neizravno pod nadzorom trece osobe,

g) ako zajedno izravno ili neizravno nadziru trecu osobu, ili

h) ako su clanovi iste obitelji.

Osobe koje imaju poslovne veze na nacin da je jedna iskljucivi zastupnik, iskljucivi rasparcavac ili iskljucivi

koncesionar drugoga, bez obzira na to kako je odnos opisan, smatrat ce se povezanima prema ovomu poglavlju

u slucaju da su obuhvacene mjerilima iz stavka 4. ovoga clanka.

Clanak 31.

Carinska je vrijednost uvezene robe njezina transakcijska vrijednost, a to je stvarno placena ili plativa cijena za

robu koja se prodaje radi izvoza u Republiku Hrvatsku, uskladena prema odredbama clanka 38. ovoga Zakona

pod uvjetom da:

a) kupac nema ogranicenja u raspolaganju robom ili uporabi robe, osim ogranicenja koja:

1. su odredena hrvatskim propisima ili na tim propisima utemeljenim aktima drfavne vlasti,

2. ogranicavaju zemljopisno podrucje gdje se roba moze preprodati ili,

3. u sustini ne utjecu znatno na vrijednost robe,

b) kupoprodaja ili cijena ne podlijezu uvjetima ili ogranicenjima cija vrijednost ne moze biti utvrdena u odnosu

prema vrijednosti robe koja se vrednuje,

c) nikakva naknada od iduce preprodaje, raspolaganja robom ili uporabe robe nece biti izravno ili neizravno

dostavljena prodavacu, osim ako je moguce izvrsiti odgovarajuce uskladenje s odredbama clanka 38. ovoga

Zakona,

d) kupac i prodavac nisu medusobno povezani ili, ako jesu, da je transakcijska vrijednost prihvatljiva za carinske svrhe u skladu s odredbama stavka 2. ovoga clanka.

U postupku procjene prihvatljivosti transakcijske vrijednosti prema zahtjevima iznesenim u stavku 1. ovog

clanka sama okolnost da su kupac i prodavac povezani na nacin spomenut u clanku 30. ovoga Zakona nije

dostatan razlog da se odredena transakcijska vrijednost ocijeni neprihvatljivom. U takvome slucaju treba ispitati

okolnosti prodaje i transakcijska vrijednost bit ce prihvacena pod uvjetom da postojeca povezanost nije utjecala

na cijenu. Ako carinarnica ima razloga pretpostaviti na temelju obavijesti dobivenih od uvoznika ili na drugi nacin da je postojeca povezanost utjecala na cijenu, o tome je duzna obavijestiti uvoznika i dati mu primjerenu

mogucnost za odgovor. Na zahtjev uvoznika carinarnica ce o razlozima obavijestiti uvoznika u pisanom obliku.

Pri prodaji izmedu povezanih osoba transakcijska ce se vrijednost smatrati prihvatljivom, a roba procijenjenom

u skladu s odredbama stavka 1. ovoga clanka uvijek kad uvoznik moze dokazati da je doticna vrijednost gotovo

jednaka jednoj od sljedecih vrijednosti, pod uvjetom da se upotrebljavaju podaci iz istoga ili priblizno istoga

vremenskog razdoblja:

- transakcijskoj vrijednosti u prodaji medu nepovezanim osobama za istovjetnu ili slicnu robu namijenjenu za

izvoz u Republiku Hrvatsku,

- carinskoj vrijednosti istovjetne ili slicne robe prema odredbama clanka 35. ovoga Zakona,

- carinskoj vrijednosti istovjetne ili slicne robe prema odredbama clanka 36. ovoga Zakona.

U primjeni usporedaba iz stavka 3. ovoga clanka treba uzeti u obzir ocite razlike u komercijalnim razinama,

kolicinske razine, stavke nabrojene u clanku 38. ovoga Zakona i troskove koje je imao prodavac pri prodaji u

kojoj prodavac i kupac nisu povezani, a kojih nema pri prodaji u kojoj su prodavac i kupac povezani.

Usporedbe prikazane u stavku 3. ovoga clanka upotrebljavaju se na poticaj uvoznika iskljucivo radi usporedbe.

Navedene odredbe ne dopustaju odredivanje zamjenskih vrijednosti.

Cijena koja se zaista placa ili cijena koju treba platiti ukupno je ucinjeno placanje ili placanje koje treba uciniti

kupac u korist prodavaca za uvezenu robu i ukljucuje sva placanja koja je kao uvjet prodaje za uvezenu robu

ucinio ili ce uciniti kupac prodavacu ili trecoj osobi da bi se ispunile obveze prodavacu. Placanje ne treba nuzno

biti u obliku prijenosa novca. Placanje se moze obaviti i kreditnim pismima ili drugim dogovorenim

instrumentom placanja. Placanje se moze obaviti izravno ili neizravno.

Radnje koje poduzima kupac o vlastitome trosku, ukljucujuci i trzisne radnje, a razlicite su od onih propisanih u

clanku 38. ovoga Zakona, za koje je potrebno uskladiti vrijednost, nece se smatrati posrednim placanjem

prodavacu, cak i onda kad se moze smatrati da su bile poduzete u korist ili u dogovoru s prodavacem, i njihov

trosak nece se dodavati stvarno placenoj ili plativoj cijeni pri odredivanju carinske vrijednosti.

(Janak 32.

Kad nije moguce odrediti carinsku vrijednost uvezene robe prema odredbama clanka 31. ovoga Zakona,

carinska vrijednost bit ce transakcijska vrijednost istovjetne robe prodane za izvoz u Republiku Hrvatsku i

izvezene u isto ili gotovo isto vrijeme kao i roba koja se vrednuje.

U primjeni ovoga clanka treba pri odredivanju carinske vrijednosti upotrebljavati transakcijsku vrijednost

istovjetne robe koja se prodaje na istoj komercijalnoj razini i u pretezno istoj kolicini kao i roba koja se

procjenjuje.

Kad nije moguce naci odgovarajuci primjer prodaje u smislu stavka 2. ovoga clanka, upotrebljavat ce se

transakcijska vrijednost istovjetne robe prodane na razlicitoj komercijalnoj razini i/ili u razlicitim kolicinama, uz

prilagodbe potrebne radi razlika proisteklih iz komercijalne razine i/ili kolicine, pod uvjetom da se takve

prilagodbe mogu provesti na osnovi predocenih dokaza koji jasno pokazuju primjerenost i tocnost prilagodbe,

bez obzira na to dovodi li sama prilagodba do porasta ili do smanjenja vrijednosti.

Kad su troskovi i davanja spomenuti u clanku 38. stavku 1. tocki a) podtockama 4. do 6. ovoga Zakona ukljuceni

u transakcijsku vrijednost, prilagodba ce se provesti kako bi se u obzir uzele znatne razlike u tim troskovima i

cijenama izmedu uvezene robe i istovjetne robe, a koje nastaju zbog razlika u udaljenostima i vrsti prijevoza.

Ako se u primjeni ovog clanka ustanovi postojanje vise od jedne transakcijske vrijednosti za istovjetnu robu, za

odredivanje carinske vrijednosti upotrijebit ce se najnifa od postojecih vrijednosti.

(Janak 33.

Kad nije moguce odrediti carinsku vrijednost uvezenih roba u skladu s odredbama clanka 31. i 32. ovoga

Zakona, carinskom ce se vrijednoscu smatrati transakcijska vrijednost slicne robe prodane radi izvoza u

Republiku Hrvatsku ako je roba izvezena u isto ili gotovo isto vrijeme kad i roba koja se procjenjuje.

U primjeni ovog clanka treba pri odredivanju carinske vrijednosti upotrebljavati transakcijsku vrijednost slicne

robe koja se prodaje na istoj komercijalnoj razini i u pretezno istoj kolicini kao i roba koja se procjenjuje.

Ako nije moguce naci odgovarajuci primjer prodaje u smislu stavka 2. ovoga clanka, upotrijebit ce se

transakcijska vrijednost slicne robe prodane na razlicitoj komercijalnoj razini i/ili u razlicitim kolicinama, uz

prilagodbe potrebne radi razlika proisteklih iz komercijalne razine i/ili kolicine, pod uvjetom da se takve

prilagodbe mogu provesti na osnovi predocenih dokaza koji jasno pokazuju primjerenost i tocnost prilagodbe,

bez obzira na to dovodi li sama prilagodba do porasta ili do smanjenja vrijednosti.

Kad su troskovi i davanja spomenuti u clanku 38. stavku 1. tocki a) podtockama 4. do 6. ovoga Zakona ukljuceni

u transakcijsku vrijednost, prilagodba ce se provesti kako bi se u obzir uzele znatne razlike u tim troskovima i

davanjima izmedu uvezene robe i slicne robe, a koje nastaju zbog razlika u udaljenostima i vrsti prijevoza.

Ako se u primjeni ovog clanka utvrdi postojanje vise od jedne transakcijske vrijednosti slicne robe, za

odredivanje carinske vrijednosti uvezene robe upotrijebit ce se najnifa od tih vrijednosti.

Clanak34.

Kad nije moguce odrediti carinsku vrijednost uvezene robe prema odredbama clanka 31. i 33. ovoga Zakona,

carinska se vrijednost odreduje prema odredbama clanka 35. ovoga Zakona.

Kad nije moguce odrediti carinsku vrijednost ni prema clanku 35. ovoga Zakona, primijenit ce se odredbe

clanka 36. ovoga Zakona, osim u slucaju kad uvoznik zahtijeva zamjenu redoslijeda primjene clanka 35. i 36.

ovoga Zakona.

Clanak35.

Ako se uvezena roba ili istovjetna ili slicna uvezena roba prodaje u Republici Hrvatskoj u istome stanju u kojem

je uvezena, carinska vrijednost uvezene robe prema ovomu clanku treba se utvrditi na temelju jedinicne cijene

po kojoj se najveci moguci broj jedinica takve ili istovjetne ili slicne uvezene robe prodaje osobama u istome ili

priblizno istome vremenskom razdoblju kao i roba koja se procjenjuje, i to osobama koje nisu povezane s

osobama od kojih tu robu kupuju, pod uvjetom da se cijena umanji za iznos:

1. uobicajene provizije koja je naplacena ili je treba platiti, ili uobicajenog uvecanja radi ostvarenja dobiti i

pokrica opcih troskova prodaje u Republici Hrvatskoj nastalih za uvezenu robu iste vrste ili skupine proizvoda,

2. uobicajenih troskova prijevoza i osiguranja i druge s tim povezane troskove nastale u Republici Hrvatskoj,

3. carinskih davanja i drugih unutarnjih poreza koji se placaju u Republici Hrvatskoj pri uvozu ili prodaji robe.

U slucaju da se u isto ili priblizno isto vrijeme uvoza robe koja se procjenjuje ne prodaje ni uvezena roba ni

istovjetna ili slicna uvezena roba, carinska ce se vrijednost robe koja inace podlijeze odredbama stavka 1. ovoga

clanka odrediti prema jedinicnoj cijeni po kojoj se uvezena ili istovjetna ili slicna roba prodaje u Republici

Hrvatskoj u stanju u kakvu je uvezena, i to u najkracemu roku nakon uvoza robe koja se procjenjuje, ali ne

nakon isteka roka od 90 dana od samog uvoza.

U slucaju da se u Republici Hrvatskoj ne prodaje uvezena roba, istovjetna ili slicna uvezena roba u stanju u

kojemu je bila uvezena, tada ce se na zahtjev uvoznika carinska vrijednost robe temeljiti na jedinicnoj cijeni po

kojoj se uvezena roba nakon daljnje preradbe prodaje u najvecoj ukupnoj kolicini osobama u Republici

Hrvatskoj koje nisu povezane s osobama od kojih takvu robu kupuju, pod uvjetom da su u procjenu uzeti u

obzir vrijednost dodana robi preradbom i odbici odredeni u stavku 1. ovog clanka.

Clanak36.

Carinska vrijednost uvezene robe prema odredbama ovog clanka temeljit ce se na izracunanoj vrijednosti.

Izracunana vrijednost cini zbroj:

a) vrijednosti materijala i troskova proizvodnje, ili druge vrste preradbe, koja je upotrijebljena u proizvodnji

uvezene robe,

b) svote dobiti i opcih troskova koja je jednaka uobicajenu iznosu koji se ostvaruje pri prodaji robe iste skupine

ili vrste kao sto je roba koja se procjenjuje i koju je proizveo proizvodac u zemlji izvoza za izvoz u Republiku

Hrvatsku, te

c) vrijednosti svih troskova i davanja iz clanka 38. stavka 1. tocke a) podtocka 4. do 6. ovoga Zakona.

Ne moze se traziti niti prisiliti bilo koju osobu bez stalnog sjedista ili prebivalista na teritoriju Republike

Hrvatske da omoguci pregled ili dopusti pristup bilo kojemu racunu ili drugoj evidenciji u svrhu odredivanja

izracunane vrijednosti.

Carinska uprava moze provjeriti obavijesti dobivene od proizvodaca robe u svrhu odredivanja carinske

vrijednosti prema ovomu clanku u drugoj zemlji, i to uz njegov pristanak i pod uvjetom da vlada doticne zemlje

bude na vrijeme obavijestena i da se ne protivi provjeri.

Clanak37.

Ako carinsku vrijednost uvezene robe nije moguce odrediti prema clancima 31. do 36. ovoga Zakona, carinska

vrijednost odredit ce se na nacin sukladan temeljnim nacelima i opcim odredbama propisanim u ovome

poglavlju i Sporazumu o primjeni clanka VII. GATT-a iz 1994. godine, a na temelju podataka dostupnih u

Republici Hrvatskoj.

U smislu ovog clanka carinska vrijednost nece se odredivati prema:

a) prodajnoj cijeni u Republici Hrvatskoj robe proizvedene u Republici Hrvatskoj,

b) sustavu koji omogucuje da se u carinske svrhe prihvati visa od dviju mogucih vrijednosti,

c) cijeni robe na domacem trzistu zemlje izvoznice,

d) troskovima proizvodnje, osim onih izracunanih vrijednosti koje su utvrdene za istovjetnu ili slicnu robu u

skladu s clankom 36. ovoga Zakona,

e) cijeni robe namijenjene izvozu u koju drugu zemlju, a ne u Republiku Hrvatsku,

f) sluzbeno utvrdenoj najmanjoj carinskoj vrijednosti, te

g) navoljnim ili izmisljenim vrijednostima.

Ako to uvoznik zahtijeva, bit ce pisano obavijesten o carinskoj vrijednosti koja je odredena prema odredbama

ovoga clanka te o metodi upotrijebljenoj pri odredivanju te vrijednosti.

Clanak38.

U postupku odredivanja carinske vrijednosti prema clanku 31. ovoga Zakona cijeni koja je stvarno placena ili

koju treba platiti za uvezenu robu treba dodati:

a) sljedece stavke, do iznosa do kojeg ih snosi kupac, a nisu ukljucene u stvarno placenu cijenu ili cijenu koju

treba platiti za robu:

1. proviziju i naknade posredovanja, osim kupovne provizije,

2. troskove ambalaze koja se u svrhu carinjenja smatra jedinstvenim dijelom doticne robe,

3. troskove pakiranja bilo da se radi o radnoj snazi ili gradivu,

4. troskove prijevoza uvezene robe do luke ili mjesta ulaska u podrucje Republike Hrvatske,

5. troskove utovara, istovara i troskove rukovanja povezane s prijevozom uvezene robe do luke ili mjesta ulaska u podrucje Republike Hrvatske, te

6. troskove osiguranja do ulaska u podrucje Republike Hrvatske,

b) prikladno rasporedenu vrijednost sljedecih roba i usluga koje je kupac isporucio izravno ili neizravno bez naplate ili po snizenoj cijeni, a radi uporabe u proizvodnji i prodaji uvezene robe radi izvoza, i to do stupnja do

kojeg ta vrijednost nije bila ukljucena u cijenu koja je placena ili koju treba platiti:

1. materijala, sastavnih dijelova i slicnih stvari ugradenih u uvezenu robu,

2. alata, matrica, kalupa, odljeva i slicnih roba koje su upotrijebljene u proizvodnji uvezene robe,

3. materijala utrosenih u proizvodnji uvezene robe, te

4. usluga projektiranja, razvoja, umjetnickog rada, oblikovnog rada, te planova i skica napravljenih izvan

Hrvatske a potrebnih za proizvodnju uvezene robe,

c) tantijeme i licencijske troskove za robu koja se procjenjuje, a koje kupac izravno ili neizravno mora platiti kao

uvjet za prodaju robe koja se procjenjuje, ako takve tantijeme ili licencijski troskovi nisu ukljuceni u stvarno

placenu ili plativu cijenu,

d) dio iznosa ostvaren daljnjom prodajom, ustupanjem ili uporabom uvezene robe koji se izravno ili neizravno placaju prodavacu.

Cijena koja je stvarno placena ili koja treba biti placena bit ce uvecana prema odredbama ovog clanka samo na

temelju objektivnih i mjerljivih podataka.

U postupku odredivanja carinske vrijednosti nisu osim uvecanja propisanih ovim clankom dopustena druga

uvecanja stvarno placene cijene ili cijene koju treba platiti.

U ovome poglavlju "kupovna provizija" znaci naknadu koju je uvoznik platio svojemu zastupniku za uslugu

zastupanja u inozemstvu pri kupovini robe koja se vrednuje.

Bez obzira na stavak 1. tocku c) ovoga clanka:

a) placanja za dobivanje prava za umnofavanje uvezene robe u Republiku Hrvatsku nece se dodavati stvarno

placenoj ili plativoj cijeni pri odredivanju carinske vrijednosti,

b) placanja kupca za dobivanje prava za raspacavanje i ponovnu prodaju uvezene robe nece se dodati stvarno

placenoj cijeni ili cijeni koju treba platiti za uvezenu robu ako ta placanja nisu uvjet prodaje za izvoz u Republiku

Hrvatsku.

Clanak 39.

Pod uvjetom da su iskazane odvojeno od stvarno placene cijene ili cijene koju treba platiti, sljedece stavke nece biti ukljucene u carinsku vrijednost:

a) troskovi prijevoza robe nakon njezina ulaska u carinsko podrucje Republike Hrvatske,

b) troskovi gradnje dopune, ugradbe, odrzavanja ili tehnicke pomoci obavljene nakon uvoza industrijskih postrojenja, strojeva ili opreme,

c) troskovi kamata proisteklih iz financijskog sporazuma u koji je usao kupac, a koji se odnose na kupovinu

uvezene robe, bez obzira na to je li financiranje omogucio prodavac ili druga osoba, pod uvjetom da je financijski sporazum sastavljen u pisanom obliku i da, ako se to zahtijeva, kupac moze dokazati:

1. da je takva roba stvarno prodana po cijeni navedenoj kao stvarno placenoj cijeni ili cijeni koju treba platiti,

2. da potrazivanje kamata ne prelazi razinu uobicajenih kamata za takve transakcije, i to u vrijeme i u zemlji u

kojoj je financiranje odobreno,

d) troskovi za dobivanje prava za umnofavanje uvezene robe,

e) kupovne provizije, te

f) uvozna davanja i druga davanja koja se placaju u Republici Hrvatskoj pri uvozu ili prodaji robe.

Clanak40.

Za carinsku vrijednost robe za koju u trenutku utvrdivanja carinske vrijednosti ugovorena cijena jos nije bila

placena uzima se cijena koja bi morala biti placena za ispunjenje obveze.

Sva uobicajena snizenja cijena i gotovinski popusti nece se uracunati u carinsku vrijednost ako su ugovoreni

prije obavljenog uvoza i ostvareni u ugovorenom roku.

Clanak41.

Carinska vrijednost robe koja se uvozi bez prodaje utvrduje se na temelju clanka 32. do 37. ovoga Zakona.

Carinska vrijednost robe koja se privremeno uvozi utvrduje se na temelju clanka 32. do 37. ovoga Zakona.

Carinska vrijednost robe koja se osteti prije pustanja deklarantu utvrduje se tako da se odgovarajuca ugovorena

cijena umanji za postotak ostecenja. Postotak ostecenja utvrduje carinarnica procjenom. Ako je na osnovi

dobropisa ugovorena nova cijena koja odgovara uvjetima iz clanka 31. ovoga Zakona, ta cijena predstavlja novu

carinsku vrijednost.

Clanak42.

Ako je u postupku odredivanja carinske vrijednosti uvezene robe nuzno odgoditi konacno odredivanje carinske

vrijednosti, roba se moze pustiti deklarantu pod uvjetom da se osigura placanje carine u obliku jamstva, pologa

ili u drugome propisanom obliku u najvecemu iznosu carinskoga duga kojem bi roba mogla podlijegati.

Clanak43.

Carinska vrijednost nosaca podataka koji sadrze podatke iii programske upute za uporabu opreme za obradbu

podataka (u daljnjemu tekstu: programska podrska) nece sadrzavati cijenu ili vrijednost programske podrske pod uvjetom da je cijena iii vrijednost iskazana odvojeno od vrijednosti nosaca podataka.

Izraz "nosac podataka" iz stavka 1. ovoga clanka ne podrazumijeva integrirane sklopove, poluvodice i slicne

naprave ili proizvode koji sadrze takve integrirane sklopove ili naprave.

Izraz "podaci i programske upute" iz stavka 1. ovoga clanka ne podrazumijeva zvucne, kinematografske ni

videosnimke.

C]anak44.

Carinamica moze u carinskome postupku zahtijevati od deklaranta sve isprave i podatke koji su potrebni za

utvrdivanje carinske vrijednosti prema clancima 31. do 37. ovoga Zakona.

Ni jedna odredba ovoga poglavlja nece se tumaciti kao ogranicenje i nece dovesti u pitanje pravo carinamice da

utvrdi istinitost i ispravnost bilo koje izjave, isprave ili deklaracije podnesene u svrhu odredivanja carinske

vrijednosti.

Na pisani zahtjev deklaranta carinamica je obvezna dati obrazlozeno rjesenje o nacinu odredivanja carinske

vrijednosti za uvezenu robu.

Zakoni i drugi propisi te odluke Ustavnog suda glede propisa o carinskoj vrijednosti objavljuju se sukladno

clanku 10. Sporazuma GATT-a iz 1994. godine.

Odluke nadleznih tijela opce naravi, te akti ministra financija, koji se odnose na Carinsku upravu glede

odredivanja carinske vrijednosti robe, objavljuju se u sluzbenome glasilu Carinske uprave.

Clanak45.

Obavijesti i podaci potrebiti za odredivanje i provjeru carinske vrijednosti robe, povjerljive naravi ili pribavljeni

na povjerljivoj osnovi, smatraju se sluzbenom tajnom i ne smiju se objaviti bez nedvojbenog dopustenja osobe ili

tijela domace ili strane vlasti koje je dalo obavijest ili podatke, osim u slucaju i do stupnja objave koji zahtijeva

sud ili ovlasteno tijelo sukladno propisu.

Clanak46.

Ako je u postupku odredivanja carinske vrijednosti potrebno preracunati stranu u domacu valutu, strana valuta

preracunava se u domacu po tecaju utvrdenu na clan nastanka obveze placanja carinskoga duga, u skladu s

propisima o deviznom poslovanju.

Clanak47.

Carinska je vrijednost za robu koja se izvozi vrijednost robe dopremljena na hrvatsku granicu.

Clanak48.

Provedbene propise za primjenu odredaba clanka 29. do 47. ovoga Zakona donosi Vlada Republike Hrvatske.

III. ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA ROBU KOJA JE USLA U CARINSKO PODRUCJE REPUBLIKE

HRVATSKE PA SVE DO ODREDIVANJA CARINSKI DOPUSTENOGA POSTUPANJA ILi UPORABE

1. ULAZAK ROBE U CARINSKO PODRUCJE HRVATSKE

Clanak49.

Roba koja je unesena u carinsko podrucje Republike Hrvatske podlijeze mjerama carinskog nadzora od trenutka

njezina ulaska. Takva roba podlijeze i carinskoj provjeri sukladno propisima.

Roba ostaje pod carinskim nadzorom sve dok je to potrebno radi utvrdivanja carinskog statusa robe, au slucaju

strane robe, ne izuzimajuci clanak 94. stavak 1. ovoga Zakona, roba ostaje pod nadzorom dok se njezin carinski

status ne promijeni, odnosno dok se roba ne smjesti u slobodnu zonu ili slobodno skladiste, ponovno izveze ili

unisti sukladno clanku 185. ovoga Zakona.

C]anak50.

Osoba koja je unijela robu u carinsko podrucje Republike Hrvatske obvezna je robu bez odgode prevesti putem i

na nacin koji odredi carinarnica:

a) do naznacene carinarnice ili kojega drugog mjesta koje naznaci i odobri carinarnica,

b) u slobodnu zonu, aka se roba u slobodnu zonu unosi izravno:

- pomorskim ili zracnim putem,

- kopnenim putem, bez prolaska kroz druge dijelove carinskoga podrucja Republike Hrvatske aka je slobodna

zona smjestena na kopnenoj granici Republike Hrvatske i druge zemlje.

Svaka osoba koja preuzme odgovornost za prijevoz robe nakon sto roba ude u carinsko podrucje zbog pretovara

robe ili slicnog bit ce odgovorna za ispunjenje obveze iz stavka 1. ovoga clanka.

Sukladno sklopljenom medudrfavnom sporazumu, carinska provjera robe koja se nalazi izvan carinskog

podrucja Republike Hrvatske maze se provesti kao da je roba unijeta u to podrucje uz uvjete i na nacin ureden

odnosnim medudrfavnim sporazumom.

Odredba stavka 1. tocke a) ovoga clanka ne iskljucuje primjenu propisa iz podrucja putnickoga, pogranicnoga ili

postanskoga prometa pod uvjetom da se primjenom tih propisa ne ugrofava carinski nadzor i mogucnost

carinske provjere.

Odredbe stavka 1. do 4. ovoga clanka i odredbe clanka 51. do 65. ovoga Zakona ne primjenjuju se na robu koja

je privremeno napustila carinsko podrucje Republike Hrvatske krecuci se morem ili zrakom izmedu dvije tocke

toga podrucja pod uvjetom da se prijevoz obavlja izravno u redovitome linijskom zracnom ili brodskom

prometu bez zaustavljanja izvan carinskoga podrucja Republike Hrvatske.

Odredba stavka 5. ovoga clanka ne primjenjuje se na robu utovarenu u lukama, zracnim pristanistima i

slobodnim lukama drugih zemalja.

Odredbe iz stavka 1. ovoga clanka ne primjenjuju se na robu koja se nalazi na plovilima ili letjelicama koji

prolaze hrvatskim teritorijalnim morem ili zracnim prostorom, a kojima kao odredisno mjesto nije predvidena

Iuka ili zracno pristaniste u Republici Hrvatskoj.

Clanak51.

Kad se zbog nepredvidenih okolnosti ili vise sile obveze iz clanka 50. stavka 1. ovoga Zakona ne mogu provesti,

osoba koja je tu obvezu duzna ispuniti ili svaka druga osoba koja je preuzela njezine obveze mora o tome odmah

obavijestiti ovlastenu carinarnicu. Ako nepredvidene okolnosti ili visa sila ne prouzroce potpuni gubitak robe,

carinarnicu treba takoder odmah obavijestiti o mjestu gdje se roba nalazi.

Kad je plovilo ili letjelica iz clanka 50. stavka 7. ovoga Zakona prisiljeno zbog nepredvidenih okolnosti ili vise

sile na zaustavljanje ili privremeno zadrfavanje na carinskome podrucju Republike Hrvatske, a da pritom nije

moguce ispuniti obvezu iz clanka 50. stavka 1. ovoga Zakona, osoba koja je dovela plovilo ili letjelicu u carinsko

podrucje ili neka druga osoba na mjestu ili ulozi te osobe odmah ce o tome obavijestiti carinarnicu.

Carinarnica ce odrediti mjere koje ce se poduzeti kako bi se omogucio carinski nadzor nad robom iz stavka 1.

ovoga clanka i nad onom robom koja se nalazi na plovilu ili letjelici sukladno stavku 2. ovoga clanka, a aka je to

potrebno i da roba bude naknadno dostavljena carinarnici ili prevezena na drugo mjesto koje odobri

carinarnica.

2. PODNOSENJE ROBE

(Janak 52.

Robu koja je sukladno clanku 50. stavku 1. tocki a) ovoga Zakona stigla do carinarnice ili drugog mjesta koje je carinarnica naznacila i odobrila, carinarnici podnosi osoba koja je robu unijela u carinsko podrucje Republike

Hrvatske ili osoba koja je preuzela odgovornost za prijevoz robe nakon njezina unosenja.

Clanak53.

Odredba clanka 52. ovoga Zakona ne iskljucuje primjenu propisa koji vrijede:

a) za robu koju unose putnici,

b) za robu stavljenu u carinski postupak bez podnosenja carinarnici.

Clanak54.

Od trenutka podnosenja robe moguce je samo u svrhu odredivanja carinski dopustenoga postupanja ili uporabe

robe i uz odobrenje carinarnice pregledati robu i uzeti uzorke. Odobrenje se daje na zahtjev osobe koja je

ovlastena odrediti robi carinski dopusteno postupanje ili uporabu.

3. SKRACENA DEKLARACIJA I ISTOVAR ROBE PRIJAVLJENE CARINARNICI

Clanak55.

Za svu robu podnesenu carinarnici sukladno clanku 52. ovoga Zakona podnosi se skracena deklaracija.

Skracena deklaracija podnosi se carinarnici prilikom podnosenja robe. Carinarnica moze produljiti rok za

podnosenje skracene deklaracije, a najduze do isteka prvoga iduceg radnog dana nakon podnosenja robe.

Clanak56.

Skracena se deklaracija podnosi na propisanome obrascu. Umjesto skracene deklaracije carinarnica moze

dopustiti da se kao skracena deklaracija upotrijebi trgovacka ili sluzbena isprava koja sadrzi sve podatke potrebne za utvrdivanje istovjetnosti robe.

Skracenu deklaraciju podnosi:

a) osoba koja je robu unijela u carinsko podrucje, ili ako je to potrebno, osoba koja nakon unosa robe preuzima

odgovornost za njezin prijevoz ili

b) osoba u cije ime djeluju osobe navedene u tocki a) ovoga stavka.

Clanak57.

Uzimajuci u obzir propise koji se odnose na postanski promet ili na robu koju putnici sa sobom unose, carinarnica nece zahtijevati podnosenje skracene deklaracije ako se time ne ugrofava provedba mjera carinskog

nadzora i ako su obavljene formalnosti za odredivanje zahtijevanog carinski dopustenoga postupanja ili uporabe

robe prije isteka roka iz clanka 55. ovoga Zakona.

Clanak58.

Roba se moze istovariti ili pretovariti iz prijevoznog sredstva samo po odobrenju carinarnice, i to na mjestima koja su za to odredena i odobrena.

U slucaju izravne opasnosti koja iziskuje da se roba ili dio robe odmah istovari, odobrenje carinamice nije

potrebno. 0 takvome slucaju carinamica se mora odmah obavijestiti.

Carinamica moze po potrebi zahtijevati da se roba istovari i raspakira radi pregleda robe ili prijevoznog

sredstva.

Clanak59.

Bez odobrenja carinamice roba se ne smije udaljiti s mjesta na koje je prvotno smjestena.

4. OBVEZA DA SE PODNESENOJ ROBI ODREDI CARINSKI DOPUSTENO POSTUPANJE ILI UPORABA

Clanak60.

Za stranu robu podnesenu carinamici mora se odrediti carinski dopusteno postupanje ili uporaba.

Clanak61.

Ako je za robu podnesena skracena deklaracija, formalnosti za odredivanje carinski dopustenoga postupanja ili

uporabe moraju biti ispunjene u roku:

a) 45 dana od dana podnosenja skracene deklaracije za robu u pomorskome prometu, odnosno

b) 20 dana od dana podnosenja skracene deklaracije za robu koja se prevozi na drugi nacin.

Ako okolnosti to opravdavaju, carinamica moze odrediti krace rokove ili odobriti produljenje rokova navedenih u stavku 1. ovoga clanka.

5. PRIVREMENI SMJESTAJ ROBE

Clanak62.

Roba podnesena carinamici ima status robe u privremenome smjestaju sve dok joj se ne odredi carinski

dopusteno postupanje ili uporaba.

Clanak63.

Roba u privremenome smjestaju smije se skladistiti samo na mjestima i pod uvjetima koje je odobrila

carinamica.

Carinamica moze zahtijevati da osoba koja je u posjedu robe polozi osiguranje za naplatu carinskoga duga koji

moze nastati sukladno clanku 206. ili 207. ovoga Zakona.

Clanak64.

Roba u privremenome smjestaju moze biti predmet samo onih oblika rukovanja koji su potrebni za ocuvanje

robe bez promjene njezina izgleda ili tehnickih obiljezja.

Clanak65.

Ako se u rokovima iz clanka 61. ovoga Zakona ne poduzmu radnje glede odredivanja carinski dopustenoga

postupanja s robom, carinamica ce bez odgode poduzeti sve potrebne mjere, ukljucujuci i prodaju robe.

Carinamica je ovlastena da na odgovomost i trosak osobe koja je u posjedu robe premjesti robu na posebno

mjesto pod njezinim nadzorom sve do okoncanja postupka s robom.

6. ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA ROBU U PROVOZNOME POSTUPKU

(Janak 66.

Clanak 50., osim stavka 1. tocke a), te eland 51. do 65. ovoga Zakona nece se primjenjivati na robu koja se pri

unosu u carinsko podrucje Republike Hrvatske vec nalazi u provoznome postupku.

Kad strana roba koja se prevozi uz primjenu provoznoga postupka stigne na odrediste u carinskome podrucju

Republike Hrvatske i bude podnesena carinarnici sukladno propisima o provoznom postupku, primjenjuju se

odredbe clanka 55. do 65. ovoga Zakona.

7. OSTALE ODREDBE

Clanak67.

Ako to zahtijevaju okolnosti carinarnica moze poduzeti radnje radi unistenja podnesene robe. Carinarnica o

tome obavjestava posjednika robe. Troskovi unistenja robe idu na teret posjednika robe.

Clanak68.

Ako se utvrdi da je roba nezakonito unesena u carinsko podrucje Republike Hrvatske ili da je sprijecen carinski nadzor nad njom, carinarnica ce radi uredivanja pitanja te robe poduzeti sve potrebite mjere, ukljucujuci i

prodaju robe.

Clanak69.

Provedbene propise za primjenu odredaba clanka 49. do 68. ovoga Zakona donosi Vlada Republike Hrvatske.

IV. CARINSKI DOPUSTENO POSTUPANJE ILI UPORABA ROBE

1. OPCENITO

Clanak 70.

Ako nije ovim Zakonom drukcije propisano, robi se moze bez obzira na vrstu, kolicinu, podrijetlo ili odrediste te

vrstu posiljke na propisan nacin odrediti bilo koji od dopustenih carinskih postupaka ili uporaba.

Odredbe iz stavka 1. ovoga clanka nece se primijeniti ako je to u suprotnosti s mjerama zastite javnog morala,

zastite zdravlja i zivota ljudi, zivotinja ili bilja, zastite nacionalnoga blaga povijesne, umjetnicke ili arheoloske vrijednosti ili zastite intelektualnog vlasnistva i drugog.

Vlada Republike Hrvatske propisat ce postupak s robom za koju postoji opravdana sumnja da se uvozom u

Republiku Hrvatsku cini povreda prava intelektualnog vlasnistva.

2. CARINSKI POSTUPCI

1. Stavljanje robe u carinski postupak

Clanak 71.

Za svu robu koja se stavlja u carinski postupak podnosi se carinska deklaracija.

Domaca roba deklarirana za izvoz, vanjsku proizvodnju, provozni postupak ili postupak carinskog skladistenja pod carinskim je nadzorom od trenutka prihvacanja deklaracije pa sve dok ne napusti carinsko podrucje

Republike Hrvatske ili dok ne bude unistena ili carinska deklaracija ponistena.

C]anak 72.

Ministar financija maze odrediti mjerodavnost pojedinih carinamica za carinjenje odredenih vrsta roba ili

provedbe odredenih postupaka.

Clanak 73.

Carinska se deklaracija podnosi:

a) pisano, ili

b) elektronskom razmjenom podataka, aka to dopustaju tehnicke mogucnosti i aka uporabu takvih sredstava

odobri Carinska uprava, ili

c) usmeno ili nekim drugim radnjama kojima posjednik robe zahtijeva stavljanje robe u carinski postupak, kad

je takva mogucnost predvidena propisima.

Oblik, te sadrfaj i nacin podnosenja carinske deklaracije i drugih obrazaca koji se upotrebljavaju u carinskome

postupku propisuje Vlada Republike Hrvatske.

Nacin popunjavanja obrazaca iz stavka 2. ovoga clanka propisuje ministar financija.

A. PISMENA CARINSKA DEKLARACIJA

1. Redoviti postupak

Clanak 74.

Pisana carinska deklaracija podnosi se na propisanome obrascu, a popunjava se u skladu s propisom donesenim

na temelju clanka 73. stavka 3. ovoga Zakona. Carinska deklaracija mora biti potpisana te mora sadrfati sve

podatke koji su potrebni za primjenu propisa vezanih uz carinski postupak za koji je roba deklarirana.

Deklarant je dufan uz deklaraciju priloziti sve isprave koje su potrebne za primjenu propisa vezanih uz carinski

postupak za koji je roba deklarirana.

Clanak 75.

Carinamica je duzna deklaraciju podnijetu sukladno uvjetima iz clanka 74. ovoga Zakona odmah prihvatiti, pod

uvjetom da je roba na koju se deklaracija odnosi vec podnesena carinamici.

Clanak 76.

Uz ogranicenja iz clanka 5. ovoga Zakona, carinsku deklaraciju maze podnijeti svaka osoba koja carinamici

maze podnijeti robu i sve isprave potrebne za primjenu propisa o carinskome postupku cija se provedba

zahtijeva.

Iznimno, aka prihvacanje carinske deklaracije namece posebne obveze odredenoj osobi, deklaraciju maze

podnijeti samo ta osoba ili se to cirri za njezin racun.

Deklarant mora imati sjediste ili prebivaliste u Republici Hrvatskoj.

Uvjet o sjedistu ili prebivalistu u Republici Hrvatskoj nece se primijeniti na osobe koje:

- podnose deklaraciju za provozni postupak ili postupak privremenog uvoza, ili

- deklariraju robu u posebnim prigodama, ako carinarnica to smatra opravdanim.

(Janak 77.

Na zahtjev deklaranta carinarnica moze dopustiti ispravak jednoga ili vise podataka u carinskoj deklaraciji koju

je vec prihvatila. Izmjena ne smije imati za posljedicu da se deklaracija odnosi na drugu robu u odnosu na

prvotno prijavljenu robu.

Ispravak se nece dopustiti nakon sto carinarnica:

a) obavijesti deklaranta da namjerava pregledati robu. ili

b) utvrdi da su podaci neispravni, ili

c) utvrdi da je roba vec prepustena deklarantu.

Clanak 78.

Carinarnica ce na zahtjev deklaranta ukinuti prihvacenu deklaraciju ako deklarant pruzi dokaze da je roba

pogreskom prijavljena za neodgovarajuci carinski postupak ili da zahtijevani carinski postupak zbog posebnih

okolnosti vise nije primjeren.

Ako je carinarnica vec obavijestila deklaranta da ima namjeru pregledati robu, o ukidanju deklaracije odlucit ce

tek poslije pregleda robe.

Deklaracija ne moze biti ukinuta nakon sto se roba pusti deklarantu, osim u onim slucajevima koje propise

Vlada Republike Hrvatske.

Ukidanje deklaracije ne iskljucuje primjenu odgovarajucih kaznenih odredaba ovoga Zakona.

Clanak 79.

Ako nije drukcije izricito propisano, u provedbi carinskoga postupka za koji je roba deklarirana primjenjuju se

svi propisi koji vaze na dan prihvacanja deklaracije.

Clanak80.

Radi provjere prihvacene deklaracije carinarnica moze:

a) pregledati isprave uz deklaraciju i zahtijevati prilaganje i drugih isprava kako bi utvrdila tocnost navoda u

deklaraciji,

b) pregledati robu i uzeti uzorke za analizu.

Clanak 81.

Prijevoz robe do mjesta pregleda ili uzimanja uzoraka te svako rukovanje s robom koje se obavlja radi pregleda

ili uzimanja uzoraka obavlja se na odgovornost i trosak deklaranta.

Deklarant ima pravo prisustvovati pregledu robe i uzimanju uzoraka. Carinarnica ce, ako to smatra potrebnim,

zahtijevati prisutnost deklaranta ili njegovoga opunomocnika pregledu robe ili uzimanju uzoraka radi pruzanja

pomoci pri obavljanju tih radnja.

Ako su uzorci uzeti u skladu s propisima, carinarnica nije duzna deklarantu platiti nadoknadu za uzete uzorke.

Troskove analiza i ispitivanja snosit ce carinarnica.

Vlada Republike Hrvatske propisuje uvjete i nacin uzimanja uzoraka.

(Janak 82.

Ako se pregleda samo dio robe navedene u deklaraciji, rezultat takvoga djelomicnog pregleda vazi za svu robu iz

deklaracije.

Ako se smatra da rezultat djelomicnoga pregleda nije primjeren preostaloj robi, deklarant moze zahtijevati da se

nastavi s pregledom robe.

Ako se deklaracija odnosi na vise vrsta roba koje se rasporeduju u razlicite tarifne oznake, smatrat ce se da je za

provedbu stavka 1. ovoga clanka za svaku vrstu robe podnesena posebna deklaracija.

(Janak 83.

Rezultati provjere deklaracije upotrijebit ce se u svrhu primjene propisa vezanih uz carinski postupak u koji je

roba stavljena.

Ako deklaracija nije provjeravana, za primjenu propisa iz stavka 1. ovoga clanka prihvatit ce se podaci koje je

deklarant naveo u deklaraciji.

Clanak84.

Carinarnica mora poduzeti sve mjere kako bi se osigurala istovjetnost robe, ako je istovjetnost prijeko potrebna

za provedbu carinskoga postupka za koji je roba deklarirana.

Carinska obiljezja moze s robe ili prijevoznih sredstava ukloniti ili unistiti samo carinarnica ili se to moze uciniti uz njezino odobrenje, osim u slucajevima kad je zbog nepredvidivih okolosti ili vise sile njihovo uklanjanje ili unistenje nuzno kako bi se zastitila roba ili prijevozno sredstvo.

Provedbeni propis o primjeni carinskih obiljezja donosi Vlada Republike Hrvatske.

Clanak85.

Ako su ispunjeni uvjeti za stavljanje robe u zahtijevani carinski postupak i pod uvjetom da roba nije predmet

mjera ogranicenja ili zabrana, carinarnica ce pustiti robu deklarantu cim podatke u deklaraciji provjeri i prihvati ili ih prihvati bez provjere. Na isti nacin ce se postupiti i u slucaju kad se provjera deklaracije ne moze dovrsiti u prihvatljivu roku, a nije nuzno da radi provjere deklaracije roba bude prisutna.

Sva roba obuhvacena jednom deklaracijom pusta se istodobno.

Ako je deklaracijom obuhvaceno vise vrsta roba, u svrhu primjene stavka 2. ovoga clanka smatrat ce se da je za

svaku vrstu robe podnesena posebna deklaracija.

Clanak86.

Ako prihvacanjem deklaracije nastaje carinski dug, roba ne moze biti pustena deklarantu sve dok se dug ne plati,

odnosno dok se ne polozi osiguranje za njegovo placanje.

Ako se sukladno propisima za provedbu carinskoga postupka za koji je roba deklarirana zahtijeva osiguranje za

placanje duga koji bi mogao nastati, roba se ne moze pustiti u carinski postupak dok se ne polozi osiguranje.

Clanak87.

Carinamica moze poduzeti sve potrebne mjere, ukljucujuci i oduzimanje robe i njezinu prodaju, ako:

a) roba ne moze biti pustena jer:

- nije bilo moguce poceti ili nastaviti s pregledom robe u roku koji je odredila carinamica iz razloga koji se

pripisuju deklarantu,

- nisu bile podnesene sve isprave koje su potrebne da bi se roba stavila u zahtijevani carinski postupak,

- carinski dug nije placen, odnosno nije polozeno osiguranje za placanje toga duga unutar propisana roka,

- je roba predmet zabrana ili ogranicenja,

b) roba nije unutar propisana roka preuzeta nakon sto ju je carinamica pustila.

2. Pojednostavnjeni postupci

Clanak88.

Radi pojednostavnjenja formalnosti i postupaka carinamica moze u slucajevima i na nacin koji propise Vlada

Republike Hrvatske odobriti:

a) da deklaracija ne sadrzi neke od podataka i neke od isprava kako je to propisano clankom 74. ovoga Zakona,

b) da neka od trgovackih ili sluzbenih isprava koja je prilozena uz zahtjev za stavljanje robe u carinski postupak

zamijeni deklaraciju,

c) da se roba stavi u zahtijevani postupak na temelju knjigovodstvenih zapisa; u tome slucaju carinamica moze

deklaranta osloboditi obveze podnosenja robe.

Pojednostavnjena deklaracija, trgovacka ili sluzbena isprava te knjigovodstveni zapis moraju sadrfavati podatke

nuzne za utvrdivanje istovjetnosti robe. Knjigovodstveni zapis mora sadrfavati datum knjizenja.

Deklarant je dufan u propisanu roku podnijeti dopunsku deklaraciju koja moze biti opca, periodicna ili

rekapitulativna. Dopunska deklaracija nece se podnositi u slucajevima koje propise ministar financija.

Dopunska deklaracija i pojednostavnjena deklaracija iz stavka 1. tocaka a), b) i c) ovoga clanka cine nedjeljivu

pravnu cjelinu na koju se primjenjuju propisi na dan prihvacanja pojednostavnjenih deklaracija; knjigovodstveni

zapis iz stavka 1. tocke c) ovoga clanka imat ce istu pravnu snagu kao prihvacanje deklaracije iz clanka 74. ovoga

Zakona.

Vlada Republike Hrvatske moze propisati posebne pojednostavnjene postupke za provozni postupak.

B. OSTALE CARINSKE DEKLARACIJE

Clanak89.

Ako je carinska deklaracija podnesena elektronickom razmjenom podataka (clanak 73. tocka b), usmeno ili

nekim drugim radnjama (clanak 73. tocka c), na odgovarajuci se nacin primjenjuju odredbe clanka 74. do 88.

ovoga Zakona.

C. NAKNADNA PROVJERA DEKLARACIJE

Clanak 90.

Carinamica moze i nakon sto pusti robu deklarantu po sluzbenoj duznosti ili na zahtjev deklaranta provjeravati

ispravnosti deklaracije.

Carinamica moze nakon pustanja robe, a radi utvrdivanja ispravnosti podataka u deklaraciji, naknadno

pregledati trgovacke, knjigovodstvene, tehnoloske i druge isprave te podatke koji se odnose na uvozne ili izvozne

radnje u svezi s tom robom ili naknadne trgovacke radnje u koje su te robe ukljucene. Ti postupci mogu se

provesti u prostorima i prostorijama deklaranata ili svake druge osobe koja je izravno ili neizravno poslovno

ukljucena u navedene radnje ili u prostorima i prostorijama bilo koje osobe koja posjeduje navedene podatke i

isprave. Carinamica moze takoder pregledati i robu ako je jos uvijek dostupna.

Ako naknadna provjera deklaracije pokaze da su propisi za primjenu odnosnoga carinskog postupka bili

primijenjeni na osnovi neistinitih ili nepotpunih podataka, carinamica ce u skladu s propisima poduzeti

potrebne mjere da bi se slucaj sukladno novim okolnostima ispravno uredio.

2. Pustanje robe u slobodni promet

(Janak 91.

Pustanjem robe u slobodni promet strana roba stjece status domace robe.

Da bi roba bila pustena u slobodni promet, mora zadovoljiti trgovinske mjere i sve propise u svezi s uvozom roba

i placanja carine i drugih uvoznih davanja.

Clanak92.

Ako se snizi uvozna carina nakon prihvacanja deklaracije kojom se roba pusta u slobodni promet, ali roba jos

nije pustena, bez obzira na odredbe clanka 79. ovoga Zakona deklarant moze zahtijevati primjenu nize uvozne

carine.

Stavak 1. ovoga clanka nece se primijeniti, ako robu nije bilo moguce pustiti zbog razloga koji se pripisuju

deklarantu.

Clanak 93.

Ako se posiljka sastoji od roba koje se rasporeduju u vise tarifnih oznaka, a rasporedivanje bi roba i

popunjavanje deklaracije prouzrocilo rad i troskove nerazmjeme obracunanoj carini, carinamica moze na

zahtjev deklaranta dopustiti da se carina za cijelu posiljku obracuna na temelju rasporedivanja u tarifni broj one

robe cija je carina najveca.

Clanak 94.

Ako je roba bila pustena u slobodni promet uz povoljniju carinu pod uvjetom da se upotrebljava u odredene

svrhe, ta roba ostaje pod carinskim nadzorom. Carinski nadzor prestaje kad se prestanu primjenjivati uvjeti zbog

kojih je odobrena povoljnija carina, kad se roba izveze ili unisti ili kad je dopustena uporaba robe u drukcije

svrhe od onih koje su propisane za primjenu povoljnije carine, uz uvjet da je placena uvozna carina.

Na robu iz stavka 1. ovoga clanka na odgovarajuci se nacin primjenjuju odredbe clanka 100. i 102. ovoga

Zakona.

Clanak 95.

Roba pustena u slobodni promet izgubit ce status domace robe ako je:

a) deklaracija za pustanje robe u slobodni promet ponistena nakon pustanja ili,

b) uvozna carina koja se placa za robu vracena ili je placanje otpusteno:

- u postupku unutarnje proizvodnje uz primjenu sustava povrata ili

- roba ima nedostatke ili ne zadovoljava uvjete iz ugovora, kako je to propisano clankom 234. ovoga Zakona ili

- u slucajevima navedenim u clanku 235. ovoga Zakona, kad je povrat ili otpust carine uvjetovan izvozom

odnosno ponovnim izvozom robe ili stavljanjem robe u koji drugi odgovarajuci carinski dopusten postupak ili

uporabu.

3. Postupci s odgodom i carinski postupci s gospodarskim ucinkom

A. ZAJEDNICKE ODREDBE

Clanak96.

Izrazi uporabljeni u clancima 97. do 102. ovoga Zakona odnose se:

a) kod "carinskog postupka s odgodom", na postupke:

- provoza,

- carinskog skladistenja,

- unutarnje proizvodnje s primjenom sustava odgode,

- preradbe pod carinskim nadzorom, te

- privremenog uvoza.

b) kod "carinskog postupka s gospodarskim ucinkom", na postupke:

- carinskog skladistenja,

- unutarnje proizvodnje,

- preradbe pod carinskim nadzorom,

- privremenog uvoza, te

- vanjske proizvodnje.

"Uvozna roba" naziv je za robu stavljenu u postupak s odgodom te za robu stavljenu u postupak unutarnje

proizvodnje uz primjenu sustava povrata za koju su ispunjene formalnosti za pustanje u slobodni promet i

formalnosti odredene u clanku 134. ovoga Zakona.

"Roba u nepromijenjenu stanju" naziv je za uvoznu robu koja u postupku unutarnje proizvodnje ili u postupku

preradbe pod carinskim nadzorom nije bila predmet ni jednog oblika preradbe.

Clanak97.

Provedbene propise za primjenu odredaba clanka 98. do 167. ovoga Zakona donosi Vlada Republike Hrvatske.

Clanak98.

Primjena carinskoga postupka s gospodarskim ucinkom moze se odobriti:

- osobama koje pruze sva potrebna jamstva za pravilno izvodenje dopustenoga postupka

- u slucajevima kad carinarnice imaju mogucnost nadzora nad dopustenim postupkom i njegove provjere.

Clanak99.

Odobrenje mora sadrfavati sve uvjete pod kojima ce se voditi odredeni postupak.

Korisnik odobrenja mora odmah obavijestiti carinarnicu o svim cinjenicama koje nastanu nakon donosenja

odobrenja, a koje utjecu na njegovu valjanost iii sadrfaj.

Clanak 100.

Carinarnica moze uvjetovati da korisnik odobrenja podnese odgovarajuce osiguranje placanja carinskoga duga

koji bi mogao nastati u svezi s robom stavljenom u postupak s odgodom.

U pojedinim postupcima s odgodom mogu se donijeti posebne odredbe o polaganju osiguranja.

Clanak 101.

Carinski postupak s gospodarskim ucinkom zavrsit ce se kad se odobri novi carinski dopusteni postupak iii uporaba, bilo za robu koja je bila stavljena u taj postupak, bilo za nadomjesne iii dobivene proizvode.

Carinarnica je duzna poduzeti sve mjere kako bi se uredilo pitanje robe za koju postupak nije zavrsen sukladno

propisanim uvjetima.

Clanak 102.

Prava i obveze korisnika carinskoga postupka s gospodarskim ucinkom mogu se uz uvjete koje odredi

carinarnica prenijeti na druge osobe koje ispunjaju sve uvjete za odgovarajuci postupak.

B. POSTUPAK PROVOZA

I. Opce odredbe

Clanak 103.

Postupak provoza dopusta prijevoz robe od jednog do drugog mjesta unutar carinskoga podrucja Republike

Hrvatske, i to:

a) strane robe, a da ona ne podlijeze placanju carine i drugih davanja iii mjerama trgovinske politike,

b) domace robe, za koju je proveden postupak izvoza.

Prijevoz robe iz stavka 1. ovoga clanka odvija se:

a) prema postupku provoza odredenom ovim Zakonom,

b) prema postupku TIR karneta odredenom odredbama Sporazuma TIR,

c) prema postupku ATA karneta odredenom odredbama Sporazuma ATA, kao provoznom ispravom, iii

d) postom (ukljucujuci pakete).

C]anak 104.

Uporaba postupka provoza nece utjecati na posebne odredbe koje se primjenjuju na prijevoz robe stavljene u

carinski postupak s gospodarskim ucinkom.

Clanak 105.

Postupak provoza okoncava se podnosenjem robe i pripadajucih isprava odredisnoj carinarnici sukladno

odredbama doticnoga postupka.

Clanak 106.

Glavni je obveznik nositelj postupka provoza i odgovoran je za:

a) predaju robe odredisnoj carinarnici u nepromijenjenu stanju i u propisanu roku te uz postovanje mjera koje

su preuzete radi osiguranja istovjetnosti robe te

b) postovanje odredaba postupka provoza.

Bez obzira na obveze glavnog obveznika iz stavka 1. ovoga clanka prijevoznik ili primatelj robe koji primi robu

znajuci da je ona u provoznome postupku takoder ce biti odgovoran za predaju robe odredisnoj carinarnici u

nepromijenjenu stanju i u propisanu roku te uz postivanje mjera koje su poduzete radi osiguranja istovjetnosti

robe.

II. Posebne odredbe za postupakprovoza

Clanak 107.

Glavni obveznik dufan je poloziti jamstvo za placanje carinskoga duga i drugih davanja koja bi mogla nastati za

robu.

Vlada Republike Hrvatske moze propisati da se jamstvo iz stavka 1. ovoga clanka ne polaze u slucaju:

a) prijevoza morem, rijekom ili zrakom,

b) prijevoza cjevovodima, te

c) prijevoza hrvatskim zeljeznicama.

Clanak 108.

Ministar financija moze propisati u kojim se slucajevima umjesto jamstva moze dati drugi oblik osiguranja u

provoznome postupku.

Clanak 109.

Postupak provoza moze se dopustiti i za prijevoz domace robe od jednog do drugog mjesta unutar carinskoga

podrucja Republike Hrvatske preko podrucja druge drfave bez promjene njezina carinskog statusa.

C. POSTUPAK CARINSKOG SKLADISTENJA

Clanak 110.

Postupak carinskog skladistenja moze se odobriti za smjestaj u carinsko skladiste:

a) strane robe, a da ona pritom ne podlijeze uvoznoj carini i trgovinskim mjerama, te

b) domace robe namijenjene izvozu, koja smjestajem u carinsko skladiste uziva primjenu mjera koje se sukladno

posebnim propisima primjenjuju za izvoz te robe.

Carinsko je skladiste prostor koji odobri carinarnica i koji je pod carinskim nadzorom, tako da se roba moze

smjestiti u skladu s propisanim uvjetima.

Vlada Republike Hrvatske propisat ce slucajeve u kojima se roba iz stavka 1. ovoga clanka moze staviti u

postupak carinskog skladistenja, a da se roba ne skladisti u carinskome skladistu.

Clanak 111.

Carinsko skladiste moze biti javno skladiste ili privatno skladiste.

Javno skladiste carinsko je skladiste u kojemu svaka osoba moze skladistiti robu.

Privatno skladiste carinsko je skladiste namijenjeno skladistenju robe posjednika skladista.

Posjednik skladista iz stavka 2. i 3. ovoga clanka je osoba kojoj je carinarnica odobrila vodenje carinskog

skladista.

Iznimno od prethodnog stavka carinsko skladiste moze voditi i carinarnica.

Korisnik je skladista osoba obvezana deklaracijom smjestiti robu u postupak carinskog skladistenja ili osoba na

koju su prava i obveze te osobe prenesene.

Clanak 112.

Odobrenje za drfanje carinskog skladista donosi se na osnovi zahtjeva koji sadrzi podatke potrebne za dobivanje

odobrenja, a prije svega pokazatelja koji dokazuju gospodarsku potrebu za skladistenje.

Odobrenje za drfanje carinskog skladista moze se izdati samo osobama sa sjedistem u Republici Hrvatskoj.

Carinarnica donosi odobrenje za otvaranje carinskog skladista u kojemu mora biti naznacena vrsta skladista i

uvjeti pod kojima posjednik mora voditi skladiste te vrste roba koje se mogu smjestiti u skladiste, i druge obveze

posjednika skladista prema carinarnici.

Podnositelj zahtjeva mora priloziti dokaze da ispunjava uvjete propisane posebnim propisima u svezi sa

smjestajem odredenih vrsta roba, obavljanjem pojedinih djelatnosti ili u svezi s rukovanjem robom koja se

smjesta u takvo skladiste.

Clanak 113.

Posjednik carinskog skladista odgovoran je:

a) da se roba smjestena u carinskome skladistu ne uzima ispod carinskog nadzora,

b) za ispunjenje svih obveza koje proizlaze iz postupka carinskog skladistenja,

c) za ispunjavanje posebnih uvjeta sadrfanih u odobrenju za otvaranje carinskog skladista.

Carinarnica moze zahtijevati da posjednik skladista polozi osiguranje u svezi s obvezama iz prethodnog stavka.

Clanak 114.

Iznimno od clanka 113. ovoga Zakona, u odobrenju za javno skladiste moze se odrediti da je za obveze iz clanka

113. tocke a) ili b) ovoga Zakona odgovoran iskljucivo korisnik skladista.

Korisnik skladista u svakome je slucaju odgovoran za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz stavljanja robe u

postupak carinskog skladistenja.

Clanak 115.

Prava i obveze posjednika skladista mogu se uz suglasnost carinarnice prenijeti na drugu osobu.

Clanak 116.

Posjednik carinskog skladista dufan je voditi evidenciju o robi koja se nalazi u postupku carinskog skladistenja.

Roba koja je predmet postupka carinskog skladistenja mora se upisati u evidenciju cim se unese u carinsko

skladiste.

Carinarnica moze osloboditi posjednika skladista obveze vodenja evidencije iz stavka 1. ovog clanka ako je za

ispunjenje obveza sadrfanih u clanku 113. tockama a) i b) ovoga Zakona iskljucivo odgovoran korisnik skladista,

a roba je smjestena u carinsko skladiste na osnovi pisane deklaracije za redoviti postupak ili isprava iz clanka 88.

stavka 1. tocke b) ovoga Zakona.

Clanak 117.

Kad postoji gospodarska potreba, a ne ugrofava se carinski nadzor, carinarnica moze odobriti:

a) da se u prostorima carinskog skladista smjesti domaca roba koja nije obuhvacena odredbom clanka 110.

stavka 1. tocke b) ovoga Zakona,

b) preradbu strane robe u prostorima carinskog skladista u okviru postupka unutarnje proizvodnje i sukladno

uvjetima za provedbu toga postupka, te

c) preradbu strane robe u prostorima carinskog skladista u okviru postupka preradbe pod carinskim nadzorom i

sukladno uvjetima za provedbu tog postupka.

U slucajevima iz stavka 1. ovoga clanka roba nece biti predmet postupka carinskog skladistenja.

Carinarnica moze traziti da se o robi iz stavka 1. ovoga clanka vodi evidencija odredena za robu u postupku

carinskog skladistenja sukladno clanku 116. ovoga Zakona.

Clanak 118.

Drfanje robe u postupku carinskog skladistenja vremenski nije ograniceno.

U iznimnim slucajevima carinarnica moze odrediti rok u kojemu korisnik mora za robu odrediti novi carinski

dopusten postupak ili uporabu.

Ministar financija moze propisati posebne rokove za odredene robe iz clanka 110. stavka 1. tocke b) ovoga

Zakona na koje se primjenjuju zastitne mjere poljoprivredne politike.

Clanak 119.

Uvozna roba moze biti predmet uobicajenih oblika rukovanja koji se obavljaju sa svrhom da se roba ocuva,

poboljsa njezin izgled ili trzisna kakvoca ili pripremi za trziste odnosno daljnju prodaju.

Ministar financija moze na prijedlog ministra poljoprivrede i sumarstva propisati slucajeve u kojima je

zabranjeno takvo rukovanje s robom na koju se primjenjuju zastitne mjere poljoprivredne politike.

Domaca roba iz clanka 110. stavka 1. tocke b) ovoga Zakona stavljena u postupak carinskog skladistenja koja je

zasticena mjerama poljoprivredne politike moze biti predmet samo onih oblika rukovanja koji su izricito

predvideni za tu robu.

Oblike rukovanja iz stavka 1. i 2. ovoga clanka mora prethodno odobriti carinarnica.

Clanak 120.

Ako to okolnosti pojedinog slucaja zahtijevaju, roba se moze privremeno premjestiti iz carinskog skladista.

Premjestaj robe mora carinarnica unaprijed odobriti te odrediti uvjete pod kojima se premjestaj moze provesti.

Za vrijeme dok nije u carinskome skladistu, roba moze biti predmet rukovanja iz clanka 119. ovoga Zakona

sukladno uvjetima sadrfanim u odobrenju.

Clanak 121.

Carinarnica moze odobriti premjestaj robe iz jednog carinskog skladista u drugo carinsko skladiste.

Clanak 122.

Ako je za uvoznu robu u postupku carinskog skladistenja nastao carinski dug, troskovi skladistenja i odrfavanja

robe za vrijeme skladistenja, ne uracunavaju se u carinsku vrijednost robe pod uvjetom da su prikazani

odvojeno od stvarno placene cijene, odnosno cijene koju treba platiti za tu robu.

Kad je roba bila predmet uobicajenih oblika rukovanja sukladno clanku 119. ovoga Zakona, kod utvrdivanja

visine carinskoga duga moze se na zahtjev deklaranta prihvatiti vrsta robe, carinska vrijednost i kolicina kakva je

bila u vrijeme kako je to navedeno u clanku 218. ovoga Zakona kao da roba nije bila predmet rukovanja.

Ako se uvozna roba pusta u slobodni promet sukladno clanku 88. stavku 1. tocki c) ovoga Zakona, prihvatit ce

se vrsta, carinska vrijednost i kolicina robe kakva je bila u trenutku stavljanja robe u postupak carinskog

skladistenja.

Stavak 3. ovoga clanka primjenjuje se ako je vrijednost robe prihvacena kao carinska vrijednost u trenutku

stavljanja robe u postupak carinskog skladistenja, osim ako deklarant zahtijeva da se prihvati carinska vrijednost

utvrdena u trenutku nastanka carinskoga duga.

Stavak 3. ovoga clanka primjenjuje se ne iskljucujuci naknadne provjere u smislu clanka 90. ovoga Zakona.

Clanak 123.

Domaca roba iz clanka 110. stavka 1. tocke b) ovoga Zakona koja je zasticena mjerama poljoprivredne politike, a

bila je stavljena u postupak carinskog skladistenja, mora se izvesti ili joj se moze odrediti neki drugi postupak ili

uporaba koja je predvidena posebnim propisom.

D. POSTUPAK UNUTARNJE PROIZVODNJE

I. Opcenito

Clanak 124.

Postupak unutarnje proizvodnje uz jednu ili vise proizvodnih radnja moze se, ne iskljucujuci odredbe clanka

125. ovoga Zakona, odobriti za:

a) stranu robu za koju se ne placa carina niti ona podlijeze trgovinskim mjerama, a namijenjena je ponovnomu

izvozu u obliku dobivenih proizvoda (sustav odgode),

b) stranu robu koja se pusta u slobodni promet uz placanje carine za koju se moze odobriti povrat ili otpust

carine ako se roba izveze iz carinskoga podrucja Republike Hrvatske u obliku dobivenih proizvoda (sustav

povrata).

Izrazi koji se rabe u clancima 124. do 137. ovoga Zakona imaju sljedece znacenje:

a) proizvodne su radnje:

- obradba robe, ukljucujuci postavljanje, sastavljanje i ugradbu u drugu robu,

- preradba i doradba robe,

- popravak robe, ukljucujuci obnavljanje i osposobljavanje,

- uporaba odredene robe koja ne postaje sastavni dio dobivenoga proizvoda, iako se pri tom u cijelosti ili

djelomice utrosi, omogucuje ili olaksava proizvodnju tih proizvoda,

b) dobiveni prozvodi: svi proizvodi nastali proizvodnim radnjama,

c) istovrijedna roba: domaca roba koja se upotrebljava umjesto uvozne robe za izradbu dobivenih proizvoda; te

d) normativ: kolicina ili postotak dobivenih proizvoda koji se u postupku proizvodnje dobiva iz odredene

kolicine uvozne robe.

Clanak 125.

Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga clanka, carinarnica moze odobriti:

a) da se dobiveni proizvodi mogu proizvesti od istovrijedne robe,

b) da se dobiveni proizvodi proizvedeni od istovrijedne robe mogu izvesti iz Hrvatske prije uvoza uvozne robe.

Istovrijedna roba mora biti jednake kakvoce, imati jednaka svojstva i istu tarifnu oznaku kao i uvozna roba.

Kad se primjenjuje stavak 1. ovoga clanka, uvozna roba smatrat ce se za carinske svrhe istovrijednom robom, a

istovrijedna roba uvoznom robom.

Ministar financija moze uz suglasnost ministra gospodarstva propisati slucajeve u kojima se ne moze

upotrebljavati istovrijedna roba i slucajeve u kojima istovrijedna roba ne mora biti jednake kakvoce, imati

jednaka svojstva i istu tarifnu oznaku kao uvozna roba.

Ako se dobiveni proizvodi proizvedeni iz istovrijedne robe izvoze iz Republike Hrvatske prije uvoza uvozne

robe, a pod-

lijegali bi izvoznoj carini ako ne bi bili izvezeni u okviru postupka unutarnje proizvodnje korisnik odobrenja je

duzan poloziti osiguranje za placanje izvozne carine koja bi se naplatila ne uveze li se uvozna roba u odobrenu

roku.

II. Donosenje odobrenja

Clanak 126.

Odobrenje donosi carinarnica na zahtjev osobe koja izvodi proizvodne radnje ili osobe koja organizira njihovo izvodenje.

Odobrenje se moze dati samo:

a) osobama sa sjedistem u Republici Hrvatskoj; u slucaju nekomercijalnog uvoza odobrenje se moze dati i

osobama sa sjedistem ili prebivalistem izvan Republike Hrvatske,

b) ako se uvozna roba moze prepoznati u dobivenu proizvodu, osim u slucaju uporabe iz clanka 124. stavka 2.

tocke a) podtocke 4. ovoga Zakona, au slucaju uporabe istovrijedne robe uz uvjete iz clanka 125. ovoga Zakona,

c) ako se postupkom unutarnje proizvodnje postizu povoljniji uvjeti za izvoz ili ponovni izvoz dobivenih

proizvoda, a da pri tome nisu ugrozeni osnovni interesi domacih proizvodaca slicnih ili istih proizvoda

(gospodarski uvjeti).

III. Provedba postupka

Clanak 127.

Carinarnica ce odrediti rok u kojemu dobiveni proizvodi moraju biti izvezeni ili ponovno izvezeni ili u kojem se mora zahtijevati drugi carinski dopusten postupak ili uporaba. Kod odredivanja roka mora se uzeti u obzir vrijeme potrebno za izvedbu proizvodnih radnja i otpremu dobivenih proizvoda.

Rok pocinje teci od dana kad se strana roba stavi u postupak unutarnje proizvodnje. Carinarnica moze produljiti

rok na osnovi pravodobnog i opravdanog zahtjeva korisnika odobrenja.

Kad se primjenjuje clanak 125. stavak 1. tocka b) ovoga Zakona, carinarnica ce odrediti rok u kojemu strana

roba mora biti deklarirana za postupak. Taj ce rok teci od dana prihvacanja izvozne deklaracije za dobivene

proizvode izradene od odgovarajuce istovrijedne robe.

Canak 128.

Carinarnica ce odrediti normativ proizvodnje ili, gdje je to prikladno, metodu za utvrdivanje normativa. Normativ se mora utvrditi na osnovi stvarnih okolnosti u kojima se izvodi ili se treba izvesti proizvodna radnja.

Kad to okolnosti dopustaju, a posebno kad se proizvodna radnja redovito izvodi uz jasno odredene tehnicke

uvjete s robom istih svojstava, a dobiveni su proizvodi ujednacene kakvoce, carinarnica moze odrediti

standardne normative.

Clanak 129.

Dobiveni proizvodi i roba u nepromijenjenu stanju moraju se ponovno izvesti. Carinarnica moze u posebno

opravdanim slucajevima odobriti pustanje robe u slobodni promet, stavljanje robe u postupak preradbe pod

carinskim nadzorom, unistenje robe ili ustupanje robe u korist drfave.

Stavak 1. ovoga clanka primijenit ce i za proizvode za koje je postupak unutarnje proizvodnje prethodno

okoncan postupkom carinskog skladistenja, postupkom privremenog uvoza, provoznim postupkom ili

stavljanjem robe u slobodnu zonu ili slobodno skladiste.

Ako carinarnica odobri postupak unutarnje proizvodnje u sustavu odgode, prilikom obracuna carinskoga duga

za robu koja se pusta u slobodni promet sukladno stavku 1. i 2. ovog clanka obracunat ce se i zatezna kamata.

Vlada Republike Hrvatske propisat ce koje se robe mogu pustiti u slobodni promet uz primjenu clanka 131.

stavka 1. tocke a) prve podtocke ovoga Zakona.

(Janak 130.

U slucaju nastanka carinskoga duga svota duga utvrdit ce se na osnovi propisa mjerodavnih za odredivanje

visine carine koji su vazili za uvoznu robu u vrijeme prihvacanja deklaracije za stavljanje te robe u postupak

unutarnje proizvodnje.

Ako je uvozna roba u vrijeme navedeno u stavku 1. ovoga clanka ispunjavala uvjete za primjenu clanka 21.

ovoga Zakona u okviru kvota, primjena clanka 21. ovoga Zakona moze se prihvatiti ako vazi za istovjetnu robu u

vrijeme prihvacanja deklaracije za pustanje robe u slobodni promet.

Clanak 131.

Iznimno od clanka 130. ovoga Zakona:

a) za dobivene proizvode obracunava se na njih primjenjiva carina:

- ako se pustaju u slobodni promet pod uvjetom da se nalaze na popisu donesenom temeljem clanka 129. stavka

4. ovoga Zakona, u opsegu koji odgovara udjelu u izvezenim dobivenim proizvodima koji nisu obuhvaceni istim

popisom. Korisnik odobrenja moze traziti da se carina za te proizvode obracuna na nacin iz clanka 130. ovoga

Zakona,

- ako su u carinskoj tarifi obiljezeni oznakom "P",

b) za dobivene proizvode obracunava se carina u skladu s propisima za carinski dopusten postupak ili uporabu u

koji je roba bila stavljena nakon postupka unutarnje proizvodnje.

Korisnik odobrenja moze traziti da se carina obracuna sukladno clanku 130. ovoga Zakona. Kad se iznos uvozne

carine obracunava u skladu s ovim clankom, obracunani iznos mora biti harem visine koja odgovara iznosu

obracunanom u skladu s clankom 130. ovoga Zakona.

c) za dobivene proizvode obracunava se carina u skladu s propisima za postupak preradbe pod carinskim

nadzorom,

d) za dobivene proizvode obracunava se povoljnija carina zbog uporabe u posebne svrhe ako je takva carina

predvidena za istovjetnu uvoznu robu,

e) dobiveni proizvodi ne podlijezu placanju uvozne carine ako je takvo oslobodenje od placanja carine sukladno

clanku 187. ovoga Zakona predvideno za istovjetnu uvoznu robu.

IV. Proizvodne radnje izvan carinskoga podrucja

Republike Hrvatske

Clanak 132.

Dobiveni proizvodi ili roba u nepromijenjenu stanju, dijelomice ili u cijelosti, mogu se privremeno izvoziti radi

daljnje proizvodnje izvan carinskoga podrucja Hrvatske uz odobrenje carinarnice, au skladu s uvjetima

propisanim za postupak vanjske proizvodnje.

Ako nastane carinski dug u svezi s ponovno uvezenim proizvodima, naplatit ce se:

a) uvozna carina za dobivene proizvode ili robu u nepromijenjenu stanju iz stavka 1. ovoga clanka obracunana u

skladu s clankom 130. i 131. ovoga Zakona, te

b) uvozna carina za proizvode ponovno uvezene nakon proizvodnje izvan carinskoga podrucja Hrvatske ciji ce

se iznos obracunati sukladno odredbama koje se odnose na postupak vanjske proizvodnje te pod istim uvjetima

koji bi bili primijenjeni da su proizvodi izvezeni po tome postupku bili pusteni u slobodni promet prije izvoza.

V. Posebne odredbe sustava povrata carine

Clanak 133.

Sustav povrata carine moze se primijeniti za svu robu, osim one koja u vrijeme prihvacanja deklaracije za

pustanje robe u slobodni promet:

a) podlijeze kolicinskim uvoznim ogranicenjima,

b) moze u okviru kvota ispuniti uvjete za primjenu povlastene carine iz clanka 21. ovoga Zakona,

c) podlijeze carini po kolicinskoj jedinici ili kojemu drugom uvoznom davanju u okviru poljoprivredne politike

ili podlijeze posebnim mjerama koje se primjenjuju za robu dobivenu preradbom poljoprivrednih proizvoda.

Sustav povrata carine moze se primijeniti samo ako za dobivene proizvode nisu odredeni izvozni poticaji u

vrijeme prihvacanja deklaracije za pustanje u slobodni promet.

Sustav povrata carine nece se odobriti u vrijeme prihvacanja deklaracije za izvoz dobivenih proizvoda:

a) ako uvozna roba podlijeze kojem od davanja iz stavka 1. tocke c) ovoga clanka ili

b) ako su za dobivene proizvode odredeni izvozni poticaji.

Clanak 134.

Na deklaraciji za pustanje robe u slobodni promet mora biti oznaceno da se primjenjuje sustav povrata carine, a

mora sadrfavati i pojedinosti iz danog odobrenja.

Carinarnica moze zahtijevati da se navedeno odobrenje pripoji deklaraciji za pustanje u slobodni promet.

Clanak 135.

U okviru sustava povrata carine ne primjenjuju se odredbe clanka 125. stavka 1. tocke b) te stavka 3. i 5. istog

clanka, clanka 127. stavka 3., clanka 129. i 130., clanka 131. tocke a) druge podtocke i tocke c) ovoga Zakona.

Clanak 136.

Privremeni izvoz dobivenih proizvoda proveden sukladno clanku 132. stavku 1. ovoga Zakona nece se smatrati

izvozom u smislu clanka 137. ovoga Zakona, osim ako se ti proizvodi ponovno ne uvezu u Republiku Hrvatsku

u propisanu roku.

Clanak 137.

Korisnik odobrenja moze zahtijevati povrat ili otpust uvozne carine ako carinarnici dokaze da je uvozna roba

koja je bila pustena u slobodni promet u okviru sustava povrata carine u obliku dobivenih proizvoda ili robe u

nepromijenjenu stanju:

a) izvezena ili

b) stavljena u namjeri da se ponovno izveze u provozni postupak, postupak carinskog skladistenja, postupak

privremenog uvoza ili postupak unutarnje proizvodnje (postupak s odgodom), u slobodnu zonu ili slobodno

skladiste, pod uvjetom da su ispunjeni svi ostali uvjeti za uporabu postupka.

U primjeni postupaka iz tocke b) stavka 1. ovoga clanka dobiveni proizvodi i roba u nepromijenjenu stanju

smatraju se stranom robom.

Povrat carine moze se zahtijevati najkasnije u roku od 3 godine od dana kad je nastao carinski dug.

Ako se dobiveni proizvodi ili roba u nepromijenjenu stanju koji su sukladno stavku 1. ovoga clanka bili stavljeni

u carinski postupak ili u slobodnu zonu ili u slobodno skladiste puste u slobodni promet, svota uvozne carine

koja je vracena ili otpustena cinit ce svotu carinskoga duga.

E. POSTUPAK PRERADBE POD CARINSKIM

NADZOROM

(Janak 138.

U postupku preradbe pod carinskim nadzorom dopusta se uporaba strane robe na carinskome podrucju

Republike Hrvatske bez obracuna carine ili primjene trgovinskih mjera radi preradbe kojom se mijenja njezina

vrsta ili stanje te da se proizvodi koji su rezultat takve preradbe puste u slobodni promet uz obracun uvozne

carine koja je za njih propisana.

Takvi proizvodi nazivaju se preradeni proizvodi.

Clanak 139.

Vlada Republike Hrvatske propisat ce u kojim se slucajevima moze dopustiti postupak preradbe pod carinskim

nadzorom.

Clanak 140.

Odobrenje za preradbu pod carinskim nadzorom donosi se na zahtjev osobe koja izvodi preradbu ili ju

organizira.

Clanak 141.

Odobrenje se izdaje samo:

a) osobama sa sjedistem u Republici Hrvatskoj,

b) ako se uvozna roba moze prepoznati u preradenim proizvodima,

c) ako se robi poslije preradbe ne moze na gospodarstven nacin vratiti izgled, sastav ili stanje koje je imala prije

stavljanja u postupak,

d) ako uporaba postupka ne moze dovesti do izbjegavanja pravila o podrijetlu ili kolicinskih ogranicenja koja

vaze za uvoznu robu,

e) ako uporaba toga postupka pomaze stvaranju ili odrfavanju preradivacke djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a

ne ugrofava interese proizvodaca slicne ili iste robe u Republici Hrvatskoj.

Clanak 142.

Odredbe clanka 127. stavka 1. i 2. te clanka 128. ovoga Zakona na odgovarajuci se nacin primjenjuju i u

postupku preradbe pod carinskim nadzorom.

C]anak 143.

Ako nastane carinski dug u postupku preradbe robe pod carinskim nadzorom u svezi s robom u nepromijenjenu

stanju ili za proizvode cija preradba nije dostigla stupanj predviden u odobrenju, iznos carinskoga duga utvrdit

ce se na osnovi propisa mjerodavnih za odredivanje visine carine koji su za uvoznu robu vazila u vrijeme

prihvacanja deklaracije kojom se robu stavlja u postupak prerade pod carinskim nadzorom.

Clanak 144.

Ako je uvozna roba ispunjavala uvjete za povlastenu carinu iz clanka 21. ovoga Zakona u vrijeme kad je stavljena

u postupak preradbe pod carinskim nadzorom, a takva se carina moze primijeniti i za proizvode istovjetne

preradenim proizvodima pustenim u slobodni promet, uvozna carina za preradene proizvode izracunat ce se po

stopi carine koja vazi u okviru te povlastene carine.

Ako su povlastene mjere iz stavka 1. ovoga clanka uvjetovane primjenom kvota ili plafona, povlastena carina

moze se odobriti u slucajevima ako u vrijeme prihvacanja deklaracije za pustanje preradenoga proizvoda u

slobodni promet uvozna roba ispunjava uvjete za primjenu povlastene carine. U tome slucaju otpisat ce se

kolicina od kvote koja vrijedi za uvezenu robu, a ne za preradeni proizvod.

F. POSTUPAK PRIVREMENOG UVOZA

Clanak 145.

U postupku privremenog uvoza moze se u carinskome podrucju Republike Hrvatske dopustiti uporaba strane

robe, s potpunim ili djelomicnim oslobodenjem od placanja uvozne carine i izuzecem od trgovinskih mjera, koja

je namijenjena ponovnomu izvozu u nepromijenjenu stanju, osim uobicajenog obezvredenja nastalog uporabom

te robe.

Clanak 146.

Privremeni uvoz moze se odobriti na zahtjev osobe koja upotrebljava robu ili organizira njezinu uporabu.

Clanak 147.

Carinamica ce odbiti zahtjev za odobrenje postupka privremenog uvoza ako nije moguce osigurati utvrdivanje

istovjetnosti uvozne robe.

Carinamica moze odobriti postupak privremenog uvoza i u slucajevima gdje nije moguce osigurati istovjetnost

uvozne robe ako s obzirom na vrstu robe ili njezinu predvidenu uporabu nisu moguce zloporabe postupka.

Clanak 148.

Carinamica odreduje rok u kojemu se uvezena roba mora ponovno izvesti ili odobriti novo carinski dopusteno

postupanje ili uporaba te robe. Rok mora biti dostatan za postizanje svrhe privremenog uvoza.

Roba moze ostati u postupku privremenog uvoza najvise 24 mjeseca, s tim da se provedbenim propisom iz

clanka 149. ovoga Zakona mogu propisati posebni rokovi.

Carinamica moze kad to opravdavaju iznimne okolnosti produljiti rok odreden sukladno stavku 1. i 2. ovoga

clanka kako bi se ispunila svrha odobrene uporabe.

Clanak 149.

Vlada Republike Hrvatske propisat ce slucajeve i posebne uvjete za primjenu postupka privremenog uvoza s

potpunim oslobodenjem od placanja uvozne carine.

Clanak 150.

Primjena postupka privremenog uvoza s djelomicnim oslobodenjem od uvozne carine odobrit ce se za robu koja

ostaje u vlasnistvu osobe sa sjedistem ili prebivalistem izvan carinskoga podrucja Hrvatske, a nije obuhvacena

odredbama propisa donesenim na osnovi clanka 149. ovoga Zakona ili ako je obuhvacena, ne ispunjava sve

potrebne uvjete za privremeni uvoz s potpunim oslobodenjem.

Vlada ce propisati za koju robu nije dopusten postupak privremenog uvoza s djelomicnim oslobodenjem od

uvozne carine.

Clanak 151.

Svota uvozne carine koja se placa za robu u postupku privremenog uvoza s djelomicnim oslobodenjem od

placanja uvozne carine odreduje se za svaki mjesec ili za dio mjeseca u kojem se roba nalazi u postupku u visini

od 3% od svote carine koju bi trebalo platiti za robu kad bi ona bila pustena u slobodni promet na dan

prihvacanja deklaracije za stavljanje robe u postupak privremenog uvoza.

Svota uvozne carine koja se naplacuje ne smije prijeci svotu koju bi trebalo platiti da je roba bila pustena u

slobodni promet na dan kad je bila stavljena u postupak privremenog uvoza, s tim da u tu svotu ne ulaze

pripadajuce kamate.

Prijenos prava i obveza proizaslih iz postupka privremenog uvoza prema clanku 102. ovoga Zakona ne znaci da

jednako oslobodenje mora biti primijenjeno u svakome od razdoblja uporabe.

Ako je prijenos iz stavka 3. ovoga clanka izvrsen s djelomicnim oslobodenjem za obje osobe koje imaju

odobrenje za primjenu postupka tijekom istog mjeseca, prvi korisnik odobrenja mora podmiriti iznos uvozne

carine za cijeli mjesec.

Clanak 152.

Ako nastane carinski dug za robu stavljenu u postupak privremenog uvoza, iznos duga odreduje se na osnovi

elemenata za obracun koji se primjenjuju na dan prihvacanja deklaracije za stavljanje robe u postupak

privremenog uvoza. U slucajevima iz clanka 149. ovoga Zakona iznos duga za robu odreduje se na osnovi

propisa na dan nastanka carinskoga duga sukladno clanku 218. ovoga Zakona.

Ako carinski dug za robu stavljenu u postupak privremenog uvoza s djelomicnim oslobodenjem nastane iz

drugih razloga, a ne zbog stavljanja robe u taj postupak, iznos duga odgovarat ce razlici izmedu iznosa carine

izracunane prema stavku 1. ovoga clanka i iznosa koji treba platiti prema clanku 151. ovoga Zakona.

G. POSTUPAK VANJSKE PROIZVODNJE

I. Opce odredbe

Clanak 153.

Ne iskljucujuci odredbe clanka 162. do 167. i clanka 132. ovoga Zakona, postupak vanjske proizvodnje moze se

odobriti za domacu robu koja se privremeno izvozi iz carinskoga podrucja Republike Hrvatske radi odredenih

proizvodnih radnja. Proizvodi koji nastanu tim radnjama mogu se pustiti u slobodni promet s potpunim ili

djelomicnim oslobodenjem od uvozne carine.

Na privremeni izvoz domace robe primjenjuju se izvozne carine, mjere trgovinske politike i druge formalnosti

predvidene za izvoz domace robe iz carinskoga podrucja Republike Hrvatske.

Izrazi koji se rabe u clancima 153. do 167. ovoga Zakona imaju sljedece znacenje:

a) "privremeno izvezena roba": roba stavljena u postupak vanjske proizvodnje,

b) "proizvodne radnje": radnje navedene u clanku 124. stavku 2. tocki a) prvoj, drugoj i trecoj podtocki ovoga

Zakona,

c) "dobiveni proizvodi": proizvodi nastali takvim proizvodnim radnjama,

d) "normativ": kolicina ili postotak dobivenih proizvoda koji se u postupku proizvodnje dobiva iz odredene

kolicine privremeno izvezene robe.

Clanak 154.

Postupak vanjske proizvodnje nije dopusten za domacu robu:

a) ciji izvoz daje pravo na povrat ili otpust uvozne carine,

b) koja je prije izvoza bila pustena u slobodni promet uz neobracunavanje carine zbog uporabe u odredene

svrhe, te

c) ciji izvoz daje pravo na izvozne poticaje.

Vlada Republike Hrvatske moze propisati iznimke od slucajeva navedenih u stavku 1. tocki b) ovoga clanka.

II. Donosenje odobrenja

Clanak 155.

Odobrenje za postupak vanjske proizvodnje donosi carinarnica na zahtjev osobe koja organizira izvodenje

proizvodnih radnja.

Iznimno od stavka 1. ovoga clanka odobrenje za postupak vanjske proizvodnje moze se dati i osobi koja ne

organizira izvodenje proizvodnih radnja ako se radi o robi hrvatskoga podrijetla u smislu pravila o

nepovlastenome podrijetlu robe iz dijela II. poglavlje 2. odjeljak 1. i ako se proizvodna radnja sastoji od

ugradivanja te robe u stranu robu koja ce se u Republiku Hrvatsku uvesti kao dobiven proizvod, pod uvjetom da

uporaba toga postupka pomaze boljoj prodaji izvezene hrvatske robe te da uvoz dobivenoga proizvoda ne

ugrozava osnovne interese hrvatskih proizvodaca takvih proizvoda ili proizvoda slicnih uvezenim dobivenim

proizvodima.

Clanak 156.

Odobrenje se moze dati samo:

a) osobama sa sjedistem u Republici Hrvatskoj,

b) ako je moguce utvrditi da su dobiveni proizvodi proizvedeni od privremeno izvezene robe, te

c) ako donosenje odobrenja ne ugrozava osnovne interese hrvatskih proizvodaca (gospodarski uvjeti).

Vlada Republike Hrvatske moze propisati u kojim se slucajevima moze odstupiti od uvjeta iz stavka 1. tocke b)

ovoga clanka.

III. Provedba postupka

(Janak 157.

Carinarnica odreduje rok u kojemu se dobiveni proizvodi moraju ponovno uvesti u carinsko podrucje

Republike Hrvatske. Taj se rok moze produljiti na osnovi pravodobnog i opravdanog zahtjeva korisnika

odobrenja.

Carinarnica odreduje normativ ili metodu za utvrdivanje normativa za izvoz i uvoz roba u postupku vanjske proizvodnje.

Clanak 158.

Potpuno ili djelomicno oslobodenje od uvozne carine sukladno clanku 159. stavku 1. ovoga Zakona moze se odobriti samo kad se dobiveni proizvodi deklariraju za pustanje u slobodni promet u ime ili za racun:

a) korisnika odobrenja ili

b) druge osobe sa sjedistem u Republici Hrvatskoj koja ima suglasnost korisnika odobrenja, a ispunjeni su uvjeti

iz odobrenja.

Nece se odobriti potpuno ili djelomicno oslobodenje od uvozne carine sukladno clanku 159. ovoga Zakona ako nije ispunjen neki od uvjeta ili neka od obveza u svezi s postupkom vanjske proizvodnje, osim ako se utvrdi da te manjkavosti bitno ne utjecu na pravilnu provedbu postupka.

Clanak 159.

Potpuno ili djelomicno oslobodenje od uvozne carine propisano clankom 153. stavkom 1. ovoga Zakona utvrduje se tako da se od svote uvozne carine obracunane za dobivene proizvode koji se pustaju u slobodni

promet odbije svota uvozne carine koja bi se obracunavala na isti clan za privremeno izvezenu robu ako bi se ona

uvozila u Republiku Hrvatsku iz zemlje u kojoj je bila predmet proizvodne radnje ili zemlje u kojoj je bila posljednja radnja.

Svota koja se odbija sukladno stavku 1. ovoga clanka izracunava se na osnovi kolicine i vrste robe na clan

prihvacanja deklaracije za njezino stavljanje u postupak vanjske proizvodnje i na osnovi ostalih elemenata za

obracun koji vaze za tu robu na clan prihvacanja deklaracije za pustanje dobivenih proizvoda u slobodni promet.

Vrijednost privremeno izvezene robe bit ce ona koja je prihvacena kod odredivanja carinske vrijednosti

dobivenih proizvoda prema clanku 38. stavku 1. tocki b) podtocki 1. ovoga Zakona ili, ako se vrijednost ne moze

utvrditi na taj nacin, ona koja odgovara razlici izmedu carinske vrijednosti dobivenih proizvoda i proizvodnih

troskova utvrdenih na objektivan nacin.

Kad je privremeno izvezena roba prije stavljanja u postupak vanjske proizvodnje bila pustena u slobodni promet

sa snizenom carinom radi uporabe u odredene svrhe, sve dok vaze uvjeti za primjenu snizene carine, svota koju

treba odbiti bit ce jednaka svoti uvozne carine koja je bila naplacena kad je roba pustena u slobodni promet.

Ako bi privremeno izvezena roba kod pustanja u slobodni promet ispunjavala uvjete za primjenu povoljnije

carine pod uvjetom uporabe u odredenu svrhu, ta ce se carina uzeti u obzir kod obracuna ako je roba bila

predmet radnja koje su u skladu s takvom svrhom izvedene u zemlji u kojoj se odvijala proizvodna radnja ili u kojoj je bila posljednja radnja.

Ako je za dobivene proizvode predvidena primjena clanka 21. ovoga Zakona te ako je ta mjera predvidena i za

robu iste tarifne oznake kao sto je privremeno izvezena roba, svota koja ce se odbiti prema stavku 1. ovoga

clanka ustanovit ce se uzimajuci u obzir uvoznu carinu koja bi se primijenila kad bi privremeno izvezena roba

ispunjavala uvjete za primjenu clanka 21. ovoga Zakona.

Ako medunarodni sporazum koji obvezuje Republiku Hrvatsku propisuje oslobodenje od uvozne carine za

odredene proizvode, odredbe ovoga clanka nece se primijeniti.

Clanak 160.

Ako je odobren postupak vanjske proizvodnje u svrhu popravka privremeno izvezene robe, roba moze biti

pustena u slobodni promet s potpunim oslobodenjem od uvozne carine ako se carinarnici dokaze da je roba

besplatno popravljena zbog ugovorene ili zbog zakonom propisane jamstvene obveze ili zbog proizvodne mane.

Stavak 1. ovoga clanka ne primjenjuje se kad je proizvodna mana bila ustanovljena u vrijeme prvog pustanja

robe u slobodni promet.

Clanak 161.

Ako je odobren postupak vanjske proizvodnje u svrhu popravka privremeno izvezene robe uz placanje

popravka, roba se moze djelomicno osloboditi uvozne carine. Svota carine utvrdit ce se na osnovi elemenata za

obracun koji vaze za dobivene proizvode na clan prihvacanja deklaracije za njihovo pustanje u slobodni promet,

pri cemu se za carinsku vrijednost prihvaca iznos jednak visini troskova popravka, pod uvjetom da ti troskovi

predstavljaju jedino placanje korisnika odobrenja i da nisu pod utjecajem bilo kojeg oblika povezanosti

korisnika odobrenja i osobe koja je obavila popravak.

IV. Vanjska proizvodnja uz uporabu sustava zamjene

Clanak 162.

Sukladno prethodnim odredbama i odredbama clanka 162. do 167. ovoga Zakona sustav zamjene dopusta da

uvozni proizvod (u daljnjemu tekstu: nadomjesni proizvod) nadomjesti dobiveni proizvod.

Carinarnica moze odobriti primjenu sustava zamjene ako se proizvodna radnja odnosi na popravak domace

robe koja nije predmet posebnih propisa donesenih u okviru poljoprivredne politike.

Odredbe koje se primjenjuju za dobivene proizvode vaze i za nadomjesne proizvode, osim odredaba navedenih

u clanku 167. ovoga Zakona.

Carinarnica moze odobriti da se pod odredenim uvjetima nadomjesni proizvodi uvezu prije privremenog izvoza

robe (prethodni uvoz). U tome slucaju mora se poloziti osiguranje za pokrice svote uvozne carine za nadomjesni

proizvod.

Clanak 163.

Nadomjesni proizvodi moraju imati istu tarifnu oznaku, istu trgovacku kakvocu te iste tehnicke znacajke kao

roba koja je privremeno izvezena na popravak.

Ako je privremeno izvezena roba bila rabljena prije izvoza, nadomjesni proizvodi moraju takoder biti rabljeni, a

ne novi proizvodi.

Carinarnica moze dopustiti iznimke ako se nadomjesni proizvodi isporucuju besplatno na osnovi ugovorene ili

zakonske jamstvene obveze ili zbog proizvodnog nedostatka.

Clanak 164.

Sustav zamjene moze se odobriti samo kad je moguce provjeriti da nadomjesni proizvod ispunjava uvjete iz

clanka 163. ovoga Zakona.

(Janak 165.

U slucaju prethodnog uvoza roba se mora privremeno izvesti u roku od dva mjeseca od dana kad je carinarnica

prihvatila deklaraciju za pustanje nadomjesnih proizvoda u slobodni promet.

Medutim, ako to iznimne okolnosti opravdavaju, carinarnica moze na osnovi pravodobnog zahtjeva korisnika

odobrenja taj rok produljiti za primjereno razdoblje.

Clanak 166.

U slucaju prethodnog uvoza uz primjenu clanka 159. ovoga Zakona svota koja se odbija odredit ce se na osnovi

elemenata za obracun koji za privremeno izvezenu robu vaze na dan prihvacanja deklaracije kojom se roba

stavlja u postupak vanjske proizvodnje.

Clanak 167.

Odredbe clanka 155. stavka 2. i clanka 156. stavka 1. tocke b) ovoga Zakona ne primjenjuju se u okviru sustava

zamjene.

V. Ostale odredbe

Clanak 168.

U postupcima predvidenim u okviru vanjske proizvodnje primjenjuju se trgovinske mjere.

4. Postupak izvoza

Clanak 169.

U izvoznome postupku odobrava se iznosenje domace robe iz carinskoga podrucja Republike Hrvatske. U

izvoznome postupku primjenjuju se trgovinske mjere i obracunava se izvozna carina ako je propisana.

Sva domaca roba namijenjena izvozu mora se staviti u izvozni postupak, s iznimkom robe stavljene u postupak

vanjske proizvodnje ili u provozni postupak sukladno clanku 109. ovoga Zakona.

Vlada Republike Hrvatske propisat ce u kojim se slucajevima i pod kojim uvjetima ne podnosi izvozna

deklaracija za robu koja napusta carinsko podrucje Republike Hrvatske.

Izvozna se deklaracija podnosi kod carinarnice koja je odgovorna za nadzor nad podrucjem u kojemu izvoznik

ima sjediste ili prebivaliste ili u kojoj je roba zapakirana ili utovarena za izvoz.

Clanak 170.

Pustanje robe u postupak izvoza odobrava se pod uvjetom da se roba izveze iz carinskoga podrucja Republike

Hrvatske u stanju u kojemu je bila u trenutku prihvacanja izvozne deklaracije.

3. DRUGI OBLICI CARINSKI DOPUSTENOGA POSTUPANJA ILI UPORABE

1. Slobodne zone i slobodna skladista

A. Opcenito

Clanak 171.

Osnivanje slobodnih zona i slobodnih skladista, upravljanje slobodnim zonama i slobodnim skladistima te

uvjeti za obavljanje gospodarskih djelatnosti u slobodnim zonama i slobodnim skladistima propisuju se

posebnim zakonom.

Clanak 172.

Slobodna zona i slobodno skladiste dijelovi su carinskoga podrucja i prostori u carinskome podrucju odijeljeni

od ostaloga carinskog podrucja gdje se:

a) za stranu robu smatra da nije u carinskome podrucju Republike Hrvatske u svrhu naplate uvozne carine i

primjene trgovinskih mjera pri uvozu, uz uvjet da roba nije pustena u slobodni promet ili da nije stavljena u drugi carinski postupak ili uporabu, odnosno da nije trosena ili rabljena drukcije od uvjeta uredenih carinskim

propisima, te

b) na domacu robu namijenjenu izvozu, za koju postoje posebni propisi na osnovi njezina smjestaja u slobodnu

zonu ili skladiste, primjenjuju se mjere koje bi se primijenile pri izvozu takve robe.

Clanak 173.

Podrucje slobodne zone i slobodnog skladista i njima neposredni pristupni prostor, ukljucujuci i njihov ulazni i

izlazni prostor, pod carinskim su nadzorom.

Roba, prijevozna sredstva i osobe koje ulaze ili napustaju podrucje slobodne zone ili slobodnog skladista pod

carinskim su nadzorom i mogu biti podvrgnuti carinskomu pregledu.

Carinarnica moze pregledati robu i provesti druge mjere carinskog nadzora nad robom koja ulazi, zadrfava se ili

izlazi iz slobodne zone ili slobodnog skladista.

B. Smjestaj robe u slobodnoj zoni ili slobodnome skladistu

Clanak 174.

U slobodnu zonu ili slobodno skladiste moze se unositi strana i domaca roba.

Domacu robu koja nije namijenjena izvozu ili proizvodnji u zoni korisnik moze uz posebnu suglasnost

carinarnice uskladistiti u slobodnoj zoni ili slobodnome skladistu odvojeno od druge robe. Carinarnica nece dopustiti skladistenje takve robe ako bi to otefalo nadzor nad poslovanjem u zoni ili skladistu. Za domacu robu

koju korisnik skladisti u slobodnoj zoni ili slobodnome skladistu mora se voditi evidencija.

Roba koja je izravno unesena u slobodnu zonu ili slobodno skladiste kako je to navedeno u clanku 50. stavku 1.

tocki b) ovoga Zakona prijavljuje se carinarnici na osnovi prijevozne isprave.

Roba za koju se ulaskom u slobodnu zonu ili slobodno skladiste okoncava koji drugi carinski postupak smjesta

se u slobodnu zonu ili slobodno skladiste na osnovi isprave kojom se okoncava prethodni postupak.

Domaca roba smjesta se u slobodnu zonu ili slobodno skladiste na osnovi racuna ili druge isprave koja sadrzi

sve podatke potrebne za evidenciju o robi u slobodnoj zoni ili slobodnome skladistu.

Ovlastena carinarnica moze zahtijevati posebno evidentiranje robe koja podlijeze placanju izvozne carine ili

primjeni drugih mjera gospodarske politike.

Na zahtjev sudionika odgovarajucega carinskog postupka ili drugih zainteresiranih osoba ovlastena carinarnica

potvrduje ima li roba smjestena u slobodnoj zoni ili slobodnome skladistu status domace ili strane robe.

C. Postupanje sa stranom robom u slobodnoj zoni i

slobodnom skladistu

Clanak 175.

Smjestaj robe u slobodnoj zoni ili slobodnome skladistu nije vremenski ogranicen.

Za odredenu robu iz clanka 172. tocke b) ovoga Zakona mogu se propisati posebni rokovi.

Clanak 176.

Strana roba smjestena u slobodnoj zoni ili u slobodnome skladistu moze se:

a) pustiti u slobodni promet prema uvjetima propisanim za taj postupak i prema clanku 181. ovoga Zakona,

b) bez posebnog odobrenja ovlastene carinarnice podvrgnuti uobicajenim postupcima ocuvanja i poboljsanja

njezinih uporabnih i trgovackih svojstava radi pripreme za prodaju (clanak 119.),

c) staviti u postupak unutarnje proizvodnje pod uvjetima propisanim za taj postupak,

d) pustiti u postupak preradbe pod carinskim nadzorom pod uvjetima propisanim za taj postupak,

e) privremeno uvesti pod za to propisanim uvjetima i postupku,

f) ustupiti u korist drfave prema clanku 185. ovoga Zakona, te

g) unistiti i na drugi nacin uciniti nepodobnom za bilo kakvu uporabu pod uvjetom da se na propisan nacin

podnesu carinarnici svi podaci za koje carinarnica ocijeni da su potrebni.

Roba se moze staviti u jedan od postupaka iz tocaka c), d) ili e) stavka 1. ovoga clanka na osnovi odobrenja

carinarnice i u skladu s propisima za te postupke.

Iznimno, odobrenje iz stavka 2. ovoga clanka moze se dati svakomu korisniku slobodne zone ili slobodnog

skladista bez obzira na to je li korisnik strana ili domaca pravna ili fizicka osoba.

Clanak 177.

Domaca roba iz clanka 172. tocke b) ovoga Zakona koja je obuhvacena posebnim mjerama poljoprivredne

politike moze se u slobodnoj zoni ili u slobodnome skladistu podvrgnuti samo takvim postupcima koji su za

takvu robu clankom 119. stavkom 2. ovoga Zakona izricito dopusteni. Ti postupci mogu se poduzimati bez

posebna odobrenja.

Clanak 178.

Roba smjestena u slobodnoj zoni ili u slobodnome skladistu na koju se ne primjenjuju eland 176. i 177. ovoga

Zakona ne smije se tijekom tog smjestaja trositi ili rabiti.

Clanak 179.

Osoba koja u slobodnoj zoni ili u slobodnome skladistu obavlja djelatnost skladistenja, doradbe ili preradbe ili

kupnje i prodaje robe mora radi carinskog nadzora na propisan nacin voditi evidenciju o unosu, iznosu, uporabi

i promjenama na robi.

Roba se upisuje u evidenciju osobe cim je donesena u prostor te osobe. Evidencije moraju omoguciti carinamici

prepoznavanje robe i pracenje njezina kretanja.

Evidencija iz stavka 1. ovoga clanka vodi se kronoloski, prema podacima iz isprava koje pri izvozu ili uvozu

prate robu te na osnovi normativa utroska materijala i proizvodnje robe.

Vlada Republike Hrvatske propisat ce nacin vodenja evidencija iz stavka 1. ovoga clanka te nacin provedbe

mjera carinskog nadzora u slobodnoj zoni ili u slobodnome skladistu.

D. Iznosenje robe iz slobodne zone ili slobodnog skladista

Clanak 180.

Roba koja se iznosi iz slobodne zone ili slobodnog skladista moze biti:

- izvezena ili ponovno izvezena iz carinskoga podrucja Republike Hrvatske ili

- unesena u drugi dio carinskoga podrucja Republike Hrvatske.

Odredbe III. dijela, s iznimkom clanka 60. do 65., ovoga Zakona primjenjuju se i pri unosu robe iz slobodne

zone ili slobodnog skladista u drugi dio carinskoga podrucja Republike Hrvatske, osim robe koja slobodnu zonu

napusta morskim ili zracnim putem bez provedbe provoznoga ili drugoga odgovarajucega carinskog postupka.

Clanak 181.

Ako nastane carinski dug za stranu robu koja se iz slobodne zone ili slobodnog skladista unosi u drugi dio

carinskoga podrucja Republike Hrvatske, carinska se vrijednost utvrduje na osnovi stvamo placene cijene,

odnosno cijene koju za tu robu treba platiti. Troskovi skladistenja i odrfavanja robe tijekom smjestaja u

slobodnoj zoni ili skladistu ne uracunavaju se u carinsku vrijednost robe ako su iskazani odvojeno od stvamo

placene cijene, odnosno cijene koju za robu treba platiti.

Ako unosom u drugi dio carinskoga podrucja nastane carinski dug za proizvod koji je u slobodnoj zoni dobiven

u postupku unutamje proizvodnje, svota duga utvrdit ce se na osnovi vrijednosti uvozne robe sadrfane u

dobivenim proizvodima.

Ako je roba bila predmetom rukovanja iz clanka 119. stavka 1. ovoga Zakona deklarant moze zahtijevati da se

visina carinskoga duga utvrdi na osnovi vrste robe, carinske vrijednosti i kolicine robe, na osnovi koje bi se svota

utvrdila sukladno clanku 218. ovoga Zakona da roba nije bila predmet rukovanja.

Vlada Republike Hrvatske propisat ce slucajeve u kojima se nece primjenjivati stavak 3. ovoga clanka.

Clanak 182.

Domaca roba iz clanka 172. tocke b) ovoga Zakona koja podlijeze mjerama poljoprivredne politike moze se

staviti u neki od postupaka ili uporaba ako unosom u slobodnu zonu ili slobodno skladiste ispunjava uvjete

propisane za izvoz takve robe.

Ako se domaca roba iz clanka 172. tocke b) ovoga clanka ne izveze u roku iz clanka 175. ovog zakona ili se

ponovno unese u drugi dio carinskoga podrucja, carinamica ce poduzeti mjere koje se odnose na slucaj kad

roba ne ispunjava posebne uvjete.

Clanak 183.

U slucaju unosa ili ponovnog unosa robe s podrucja slobodne zone ili slobodnog skladista u drugi dio

hrvatskoga carinskog podrucja ili ako se roba stavlja u carinski postupak, potvrda iz clanka 174. stavka 7. ovoga

Zakona moze se upotrijebiti kao dokaz carinskog statusa kao domace ili strane robe.

Kad se za robu ne moze potvrdom ili na drugi nacin dokazati njezin status kao domace ili strane robe, ona ce se

smatrati:

- domacom, sto se tice placanja izvoznih pristojba, dobivanja izvoznih dozvola (certifikata) i primjene

propisanih trgovinskih mjera kod izvoza, te

- stranom, u svim ostalim slucajevima.

Clanak 184.

Carinamica nadzire primjenu propisa o izvozu ili ponovnome izvozu i u slucaju kad se roba izvozi ili ponovno

izvozi iz slobodne zone ili slobodnog skladista.

Strana roba moze se:

2. Ponovni izvoz, unistenje i ustupanje robe

u korist driave

Clanak 185.

- ponovno izvesti iz carinskoga podrucja Republike Hrvatske,

- unistiti, te

- ustupiti u korist drfave.

Kod ponovnog izvoza, kad je to potrebno, na odgovarajuci se nacin primjenjuju propisani uvjeti za izvoz robe,

ukljucujuci i primjenu trgovinskih mjera.

Vlada ce propisati slucajeve u kojima se za stranu robu stavljenu u postupak s odgodom nece primjenjivati

trgovinske mjere pri izvozu iz Republike Hrvatske.

0 namjeri ponovnog izvoza ili unistenja robe prethodno se mora obavijestiti carinamica. Carinamica ce

zabraniti ponovni izvoz ako to propisuju formalnosti ili mjere navedene u stavku 2. ovoga clanka. Ako se roba

koja je stavljena u postupak s gospodarskim ucinkom ponovno izvozi, za nju treba podnijeti deklaraciju u skladu

s clancima 71. do 90. ovoga Zakona. U tim slucajevima primijenit ce se clanak 169. stavak 3. i 4. ovoga Zakona.

Vlada ce donijeti propis o tome u kojim se slucajevima i na koji nacin roba moze ustupiti u korist drfave.

Unistenjem ili ustupanjem robe ne smiju nastati troskovi na teret drfave.

Za otpad i ostatke nastale unistenjem odredit ce se carinski dopusteno postupanje ili uporaba propisana za

stranu robu.

Otpad i ostaci ostaju pod carinskim nadzorom sukladno clanku 49. stavku 2. ovoga Zakona.

V. ROBA KOJA NAPUSTA CARINSKO PODRUCJE REPUBLIKE HRVATSKE

Clanak 186.

Roba koja napusta carinsko podrucje Republike Hrvatske pod carinskim je nadzorom i moze se pregledati u

skladu s propisima. Roba ce napustiti podrucje Republike Hrvatske putem, na nacin i u roku koji odredi

carinamica.

VI. POVLASTENI POSTUPCI

1. OSLOBODENJE OD PLACANJA CARINE

Clanak 187.

Od placanja carine oslobodena je:

1) roba utvrdena medunarodnim ugovorom koji obvezuje Republiku Hrvatsku,

2) roba nekomercijalne prirode koju putnici unose sa sobom iz inozemstva u propisanoj vrsti, vrijednosti i

kolicini,

3) roba sadrfana u posiljkama koje besplatno salju fizicke osobe iz inozemstva fizickim osobama u Republici

Hrvatskoj pod uvjetom da te posiljke nisu komercijalne naravi i da odgovaraju propisanoj vrsti, kolicini i

vrijednosti,

4) odlikovanja i priznanja dobivena u okviru medunarodnih dogadaja te darovi primljeni u okviru

medunarodnih odnosa,

5) roba koja zadovoljava osnovne ljudske potrebe, kao sto su hrana, lijekovi, odjeca, posteljina, higijenske

potrepstine i slicno, koju uvoze registrirane humanitame organizacije radi besplatne podjele ugrozenim

osobama i zrtvama prirodnih i drugih katastrofa. Oslobodenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pica,

duhanske proizvode i motoma vozila. Oslobodenje ce se odobriti samo onim organizacijama cije

knjigovodstvene evidencije i postupci omogucuju Carinskoj upravi provjeru poslovanja s tom robom,

6) humanitame organizacije i udruzenja slijepih i gluhih odnosno nagluhih osoba, te osoba oboljelih od

misicnih i neuromisicnih oboljenja - na specificnu opremu, uredaje i instrumente, te rezervne dijelove i potrosni

materijal za potrebe tih osoba, koji se ne proizvode u zemlji,

7) robne marke, patenti, modeli i popratni dokumenti te obrasci za priznavanje patenta ili inovacije koji se salju

organizacijama za zastitu autorskog i industrijskog vlasnistva,

8) sljedeci predmeti:

a) obrasci i isprave koje drfavna tijela primaju za obavljanje svojih javnih ovlasti,

b) predmeti koji predstavljaju dokaze u sudskim ili drugim postupcima pred drfavnim tijelima Republike

Hrvatske,

c) primjerci potpisa i tiskane okruznice koje se salju kao dio uobicajene izmjene obavijesti medu javnim

sluzbama ili bankarskim ustanovama,

d) sluzbene tiskanice koje prima Hrvatska narodna banka,

e) nacrti, tehnicke slike, modeli, opisi i drugi slicni dokumenti koji se uvoze kako bi se ispunili uvjeti za

sudjelovanje na medunarodnome natjecaju koji se organizira u zemlji,

f) tiskani obrasci koji se sukladno medunarodnim ugovorima upotrebljavaju kao sluzbeni dokumenti u

medunarodnome prometu vozila ili roba, te

g) pismovne posiljke,

9) plodovi poljodjelstva, ratarstva, stocarstva, sumarstva, ribogojstva i pcelarstva dobiveni na posjedima koje

drfavljani Republike Hrvatske, koji zive u pogranicnom pojasu, posjeduju u pogranicnom pojasu susjedne

drfave, te priplod i drugi proizvodi koje dobiju od stoke koju imaju na tim posjedima zbog poljskih radova,

ispase ili zimovanja.

10) oprema za preventivu i gasenje pofara koja se ne proizvodi u Republici Hrvatskoj i nije predmet kooperacije

hrvatskih proizvodaca opreme i strojeva za preventivu i gasenje pofara,

11) predmeti koje radi preseljenja uvoze fizicke osobe koje su neprekidno boravile u inozemstvu najmanje pet

godina, pod uvjetom da su ih posjedovale i koristile u svojem kucanstvu najmanje 12 mjeseci i pod uvjetom da

nisu koristile oslobodenje po ovakvom osnovu. Predmeti se mogu unositi u razdoblju od 12 mjeseci od dana

povratka odnosno dana useljenja u Republiku Hrvatsku,

12) predmeti gospodarskog inventara, koje osoba iz tocke 11. ovoga clanka preseljava u Republiku Hrvatsku,

pod uvjetom da ju je u inozemstvu rabio najmanje 12 mjeseci u iste svrhe u koje ce je rabiti u Republici

Hrvatskoj,

13) predmeti koje su hrvatski drfavljani i strani drfavljani stalno nastanjeni u Republici Hrvatskoj naslijedili u

inozemstvu,

14) roba koja se koristi za obnovu, odrfavanje i restauriranje zasticenih spomenika kulture, a na temelju

misljenja Ministarstva kulture,

15) roba koja izravno sluzi za obavljanje muzejske, arhivske, restauratorske, knjiznicne, likovne, glazbeno-

scenske i filmske djelatnosti koja se ne proizvodi u Hrvatskoj, a na temelju misljenja Ministarstva kulture,

16) roba koja je u obliku donacije dana ustanovama u kulturi i drugim neprofitnim pravnim osobama u kulturi,

samostalnim umjetnicima ili umjetnicima za obavljanje njihove djelatnosti, a na temelju misljenja Ministarstva

kulture,

17) roba koju kao vlastita djela iz inozemstva unesu znanstvenici, knjizevnici i umjetnici.

Roba pustena u slobodni promet uz oslobodenje od placanja carine na temelju tocke 11. i 12. ovoga clanka ne

smije se prodavati, posudivati, davati drugom na uporabu, u zalog, najam ili predati kao osiguranje za druge

obveze bez prethodne obavijesti carinarnici i placanja carine, do isteka roka od 12 mjeseci od dana kada je

pustena u slobodan promet.

Svako postupanje s robom na prethodno navedeni nacin povlaci za sobom placanje carine po stopi koja se

primjenjuje na dan takve radnje, na osnovu vrste robe i carinske vrijednosti koju je na taj dan utvrdila ili

prihvatila carinarnica.

Vlada Republike Hrvatske propisat ce uvjete za ostvarivanje i postupak oslobadanja od placanja carine te

ogranicavanja glede raspolaganja robom oslobodenom od placanja carine sukladno stavku 1. ovoga clanka.

Ukoliko se preseljavanje kucanstva i opreme obavlja iz prekooceanskih zemalja i zemalja koje imaju drugacije

tehnicke standarde od standarda u Republici Hrvatskoj, stvari i opreme sukladno podzakonskim aktima propisanoj vrsti, kolicini i vrijednosti, mogu se kupiti u trecoj zemlji ili u sustavu tuzemne bescarinske kupnje i

oslobodeni su carine bez obzira da li su novi ili rabljeni sukladno postojecim propisima.

Popis drugih europskih drfava koje nemaju sukladne tehnicke standarde donijet ce Zavod za normizaciju i

mjeriteljstvo dok se za prekooceanske zemlje smatra da nemaju tehnicke sukladnosti s Republikom Hrvatskom.

2. POVRAT ROBE

(Janak 188.

Domaca roba koja je bila izvezena iz carinskoga podrucja Republike Hrvatske te se u roku od tri godine vraca u

carinsko podrucje Republike Hrvatske i pusta u slobodni promet na zahtjev deklaranta biti ce oslobodena od

placanja carine.

Rok od tri godine moze se produljiti ako to zahtijevaju posebne okolnosti. Kad je roba koja se ponovno uvozi

prije njezina izvoza iz carinskoga podrucja Republike Hrvatske bila pustena u slobodni promet uz povoljniju

carinu uz uvjet uporabe u odredene svrhe, izuzece od carine iz ovog stavka odobrit ce se jedino ako se roba

ponovno uvozi u istu svrhu.

Ako se roba ne uvozi ponovno u istu svrhu, carinska svota koja bi se obracunala za tu robu umanjit ce se za

svotu carine placenu prilikom prvoga pustanja u slobodni promet. Ako je svota prethodno placene carine veca

od svote carine koju bi trebalo platiti pri ponovnome uvozu, povrat carine nece se odobriti.

Oslobodenje od uvozne carine prema stavku 1. ovoga clanka nece se odobriti u slucaju:

a) kad je roba izvezena iz carinskoga podrucja Republike Hrvatske u okviru postupka vanjske proizvodnje, osim

ako je roba ostala u istome stanju u kakvu je izvezena,

b) ako je roba podlijegala mjerama koje su uvjetovale njezin izvoz u drugu zemlju; Vlada Republike Hrvatske

moze propisati okolnosti i uvjete pod kojima je moguce odstupiti od te odredbe.

Clanak 189.

Oslobodenje od placanja carine prema clanku 188. ovoga Zakona odobrit ce se za robu koja se ponovno uvozi u

istome stanju u kojemu je izvezena. Vlada ce propisati pod kojim je okolnostima i uvjetima moguce odstupiti od

te odredbe.

Clanak 190.

Odredbe clanka 188. i 189. ovoga Zakona na odgovarajuci ce se nacin primijeniti na dobivene proizvode

prvotno izvezene ili naknadno ponovno izvezene nakon postupka unutarnje proizvodnje.

Svota carine odredit ce se na osnovi propisa za postupak unutarnje proizvodnje, pri cemu ce se clan ponovnog

izvoza smatrati danom pustanja u slobodni promet.

3. PROIZVODI MORSKOG RIBOLOVA I DRUGI MORSKI PROIZVODI

Clanak 191.

Uzimajuci u obzir odredbe clanka 24. stavka 2. tocke f) ovoga Zakona, sljedeci proizvodi oslobodeni su od

placanja carine kad se pustaju u slobodni promet:

a) proizvodi morskog ribolova i drugi morski proizvodi koji su bili ulovljeni u teritorijalnome mom drugih

drfava na brodovima registriranim ili upisanim u brodski registar Republike Hrvatske i koji plove pod zastavom

Republike Hrvatske, te

b) proizvodi dobiveni od proizvoda iz tocke (a) na brodovima tvornicama koji ispunjaju uvjete iz te tocke.

VII. CARINSKI DUG I OBRACUN CARINE

1. OSIGURANJE ZA NAMIRENJE CARINSKOGA DUGA

(Janak 192.

Ako carinarnica u skladu s carinskim propisima zahtijeva osiguranje za namirenje carinskoga duga, osiguranje

ce dati carinski duznik ili osoba koja bi carinskim duznikom mogla postati.

Za jedan carinski dug carinarnica moze zahtijevati davanje samo jednog osiguranja.

Carinarnica moze odobriti da umjesto osobe obvezane za davanje osiguranja osiguranje da druga osoba.

Davanje osiguranja za namirenje carinskoga duga ne moze se zahtijevati od tijela drfavne uprave.

Clanak 193.

Ako prema carinskim propisima davanje osiguranja nije obvezatno, carinarnica je ovlastena zahtijevati davanje

osiguranja ako ocijeni da pravodobno namirenje carinskoga duga ili carinskoga duga koji bi mogao nastati nije

sigurno.

Umjesto osiguranja iz stavka 1. ovoga clanka carinarnica moze od osoba navedenih u clanku 192. stavku 1.

ovoga Zakona zahtijevati podnosenje pisane izjave u vezi s namirenjem njihovih zakonskih obveza.

Osiguranje prema stavku 1. ovoga clanka moze se zahtijevati:

- u trenutku primjene propisa kojima se zahtijeva davanje osiguranja, te

- u svakome iducem trenutku ako carinarnica utvrdi da carinski dug koji je nastao ili bi mogao nastati nece biti

namiren u propisanome roku.

Clanak 194.

Na zahtjev osoba iz clanka 192. stavka 1. i 3. ovoga Zakona carinarnica moze odobriti da se za dva ili vise

postupaka u svezi s kojima je carinski dug nastao ili bi mogao nastati da zajednicko osiguranje.

Ako se zajednicko osiguranje iz stavka 1. ovoga clanka odnosi na unaprijed neodreden broj postupaka, odnosno

za sve postupke tijekom odredenog razdoblja, odobrenje iz stavka 1. ovoga clanka daje Sredisnji ured Carinske

uprave.

Ovlascuje se Vlada Republike Hrvatske da potanje uredi uvjete i postupak davanja osiguranja sukladno stavku 1.

i 2. ovoga clanka.

Clanak 195.

Ako je davanje osiguranja prema carinskim propisima obvezatno, Carinska uprava utvrduje osiguranje u visini

koja odgovara:

- tocnoj svoti carinskoga duga ili dugova za koje se osiguranje daje, ako se ta svota u trenutku u kojemu se

davanje osiguranja zahtijeva moze bez dvojbe odrediti, te

- najvisoj svoti carinskoga duga ili dugova koja je nastala ili bi po ocjeni carinarnice mogla nastati, u drugim

slucajevima.

U slucaju zajednickog osiguranja za vise carinskih dugova cija visina tijekom osiguranog razdoblja podlijeze

promjenama osiguranje se utvrduje u svoti koja namirenje svote odnosnih carinskih dugova u svakome trenutku

cirri sigurnim.

Ako carinarnica zahtijeva davanje osiguranja kad prema carinskim propisima davanje osiguranja za namirenje

carinskoga duga nije obvezatno, svota osiguranja ne smije biti visa od svote utvrdene primjenom odredaba

stavka 1. ovog clanka.

Osiguranje za namirenje carinskoga duga sadrfavat ce i osiguranje namirenja davanja koje je Carinska uprava po

posebnim propisima obvezna naplacivati prilikom uvoza ili izvoza robe.

Ministar financija propisat ce u kojim se slucajevima i pod kojim okolnostima nece zahtijevati polaganje

osiguranja.

Clanak 196.

Osiguranje se moze dati:

- polaganjem gotovine u kunama ili

- jamstvom.

Clanak 197.

S polaganjem gotovine izjednacuje se polaganje isprava koje carinarnica s obzirom na izdavatelja, uvjete i nacine

njihove naplate prihvaca kao sredstvo placanja.

Ovlascuje se ministar financija da potanje uredi uvjete i nacin polaganja gotovine i drugih s njome izjednacenih

isprava.

Clanak 198.

Jamac se mora pisano obvezati da ce o dospjelosti solidarno s carinskim duznikom namiriti cjelokupnu

osiguranu svotu carinskoga duga, ukljucujuci kamate i nastale troskove u postupku naplate neplacenoga

carinskog duga.

Jamac moze biti druga osoba sa sjedistem u Republici Hrvatskoj cije je osiguranje po ocjeni carinarnice

prihvatljivo.

Carinska uprava moze odbiti jamca ili predlozeni oblik osiguranja ako ocjeni da ne osigurava pravodobno

namirenje carinskoga duga.

Clanak 199.

Osoba obvezna za davanje osiguranja slobodna je pri izboru oblika osiguranja navedenih u clanku 196. ovoga

Zakona.

Carinska uprava moze odbiti predlozeni oblik osiguranja ako nije prikladan za odgovarajuci carinski postupak.

Clanak200.

Ministar financija moze propisati i druge oblike osiguranja osim navedenih u clanku 196. ovoga Zakona ako

takvo osiguranje prufa jednaku sigurnost za naplatu carinskoga duga.

Clanak201.

Ako carinarnica utvrdi da dano osiguranje ne osigurava namirenje carinskoga duga u cijelosti ili pravodobno,

moze zahtijevati da osoba iz clanka 192. stavka 1. ovoga Zakona da dodatno osiguranje ili da prethodno dano

osiguranje zamijeni novim.

(Janak 202.

Osiguranje za namirenje carinskoga duga ne moze prestati dok se carinski dug ne otpise ili ne nastupe okolnosti

zbog kojih carinski dug vise ne moze nastati.

Otpisom carinskoga duga ili nastupom okolnosti zbog kojih carinski dug vise ne moze nastati prestaje i

osiguranje za namirenje toga carinskog duga. Ako je carinski dug koji bi mogao nastati za robu pustenu u

postupak s odgodom osiguran jamstvom, a carinarnica ne obavijesti jamca u razdoblju od jedne godine od dana

kad je postupak okoncan da je on okoncan, osiguranje ce prestati vaziti istekom tog razdoblja.

Ako se carinski dug otpise djelomice ili moze nastati samo u odnosu na dio osigurane svote, na zahtjev osobe u

odgovarajucemu dijelu otpisuje se i obveza po osnovi osiguranja, osim ako svota koja je u pitanju ne opravdava

provedbu takvoga postupka.

(Janak 203.

Ministar financija moze propisati odstupanja od pojedinih odredaba ovoga poglavlja kad je to potrebno radi

ispunjavanja obveza preuzetih pristupanjem odgovarajucim medunarodnim sporazumima.

Uvozni carinski dug nastaje:

2. NASTANAK CARINSKOGA DUGA

Clanak204.

a) pustanjem robe u slobodni promet ili

b) stavljanjem robe u postupak privremenog uvoza s djelomicnim oslobodenjem od placanja carine.

Carinski dug nastaje u trenutku prihvacanja carinske deklaracije.

Carinski je duznik deklarant; u slucaju neizravnog zastupanja carinski je duznik osoba za ciji je racun carinska

deklaracija podnesena.

Ako su u carinskoj deklaraciji za jedan od postupaka navedenih u stavku 1. ovog clanka iskazani podaci koji su

imali za posljedicu da propisana uvozna carina nije ili nije u cijelosti obracunana i naplacena, carinskim

duznikom smatra se i osoba koja je dala podatke iskazane u podnesenoj carinskoj deklaraciji, a znala je ili je

prema okolnostima slucaja morala znati da podaci nisu istiniti.

Clanak205.

Uvozni carinski dug takoder nastaje:

a) nezakonitim unosom robe u carinsko podrucje Republike Hrvatske,

b) nezakonitim unosom robe iz slobodne zone ili slobodnog skladista u ostali dio carinskoga podrucja

Republike Hrvatske.

U smislu ovoga clanka nezakonitim se smatra svaki unos robe uz nepostivanje odredbi clanka 50. do 53. i clanka

180. stavak 1. podtocka 2. ovoga Zakona.

Carinski dug nastaje u trenutku nezakonita unosa robe u carinsko podrucje Republike Hrvatske.

Ako se svota carinskoga duga ne moze tocno odrediti, carinarnica ce je odrediti na osnovi tarifne stavke robe

koji ima najvisu stopu carine u odgovarajucemu tarifnom broju.

Carinski SU duznici:

a) osoba koja je nezakonito unijela robu u carinsko podrucje, odnosno iz slobodne zone ili slobodnog skladista u preostali dio hrvatskoga carinskog podrucja,

b) osoba koja je sudjelovala u nezakonitome unosu robe, a znala je ili je prema okolnostima slucaja morala znati da je takav unos nezakonit, ili

c) osoba koja je doticnu robu stekla u vlasnistvo ili posjed premda je u trenutku stjecanja ili primitka robe znala ili je prema okolnostima slucaja morala znati da je roba nezakonito unesena u carinsko podrucje Republike Hrvatske, odnosno iz slobodne zone ili slobodnog skladista nezakonito unesena u preostali dio toga podrucja.

Clanak206.

Uvozni carinski dug nastaje nezakonitim izuzimanjem robe ispod carinskog nadzora.

Carinski dug iz stavka 1. ovoga clanka nastaje u trenutku izuzimanja robe ispod carinskog nadzora.

Ako se svota carinskoga duga ne moze tocno odrediti, carinarnica ce je odrediti na osnovi tarifne stavke robe

koji ima najvisu stopu carine u odgovarajucemu tarifnom broju.

Carinski su duznici za carinski dug iz stavka 1. ovoga clanka:

a) osoba koja je izuzela robu ispod carinskog nadzora,

b) osoba koja je sudjelovala kod izuzimanja robe prernda je prerna okolnostirna slucaja znala ili je rnorala znati da se radi o izuzirnanju robe ispod carinskog nadzora,

c) osoba koja je stekla ili prirnila u posjed takvu robu prernda je u trenutku stjecanja odnosno prirnitka znala ili je prerna okolnostirna slucaja rnorala znati da se radio robi izuzetoj ispod carinskog nadzora, te

d) osoba koja se rnora pridrfavati obveza koje proizlaze iz privrernenog srnjestaja robe ili carinskoga postupka u

koji je roba bila stavljena.

Clanak207.

Uvozni carinski dug rnoze nastati:

a) neispunjavanjern koje od obveza za robu, a koja proizlazi iz statusa privrernenog srnjestaja ili drugoga carinskog postupka u koji je roba bila stavljena,

b) neispunjavanjern nekih od uvjeta za pustanje robe u odgovarajuci carinski postupak ili za odobravanje povoljnije carine pod uvjetorn uporabe robe u odredene svrhe, u slucajevirna razlicitirn od navedenih u clanku

206. ovoga Zakona, osirn ako se utvrdi da navedeni propusti nisu bitno utjecali na pravilnu provedbu

privrernenog srnjestaja ili odredenoga carinskog postupka.

Carinski dug nastaje u trenutku kad prestane ispunjavanje obveze zbog cijeg neispunjenja nastaje carinski dug ili u trenutku kad je roba bila stavljena u odredeni carinski postupak ako se naknadno utvrdi da nije bio ispunjen

jedan od propisanih uvjeta za njezino stavljanje u taj postupak ili za prirnjenu povoljnijeg tarifnog tretrnana pod

uvjetom uporabe u odredene svrhe.

Carinski je duznik osoba koja bis obzirom na okolnosti slucaja morala ispuniti propisane obveze koje proizlaze

iz privremenog smjestaja ili stavljanja robe u odgovarajuci carinski postupak ili koja je morala ispuniti uvjete za stavljanje robe u odredeni carinski postupak.

Clanak208.

Uvozni carinski dug za robu nastaje njezinom uporabom u slobodnoj zoni ili slobodnome skladistu pod uvjetima ili na nacin koji nisu u skladu s propisima.

Roba koja u slobodnoj zoni ili slobodnome skladistu nestane i njezin nestanak nije moguce carinarnici na

prihvatljiv nacin objasniti smatrat ce se kao da je bila upotrijebljena pod uvjetima i na nacin koji nisu u skladu s

propisima.

Carinski dug iz stavka 1. ovoga clanka nastaje u trenutku kad se roba potrosi ili prvi put upotrijebi pod uvjetima ili na nacin koji nije sukladan propisima.

U slucaju iz stavka 1. ovoga clanka carinski je duznik i osoba koja je potrosila ili upotrijebila robu, i osoba koja je u trosenju ili uporabi robe sudjelovala premda je znala ili je prema okolnostima slucaja morala znati da se roba moze trositi ili rabiti samo sukladno propisima.

Ako carinski dug natane u svezi s robom koja je nestala u slobodnoj zoni ili slobodnome skladistu, a nije moguce utvrditi carinskoga duznika sukladno stavku 4. ovog clanka, za placanje carinskoga duga obvezna je

osoba koja je prema saznanju carinarnice bila posljednji posjednik robe.

Clanak209.

Iznimno od odredbi clanka 205. i 207. stavka 1. podtocke a) ovoga Zakona, carinski dug za odredenu robu nece

nastati ako osoba dokaze da obveze koje proizlaze iz odredbi:

a) clanka 50. do 53. ovoga Zakona te clanka 180. stavka 1. podtocke 2. ovoga Zakona,

b) privremenog smjestaja te robe, ili

c) primjene carinskoga postupka u koji je ta roba bila stavljena nisu mogle biti ispunjene zbog potpunog

unistenja ili nepovratnoga gubitka robe kao posljedice naravi same robe, nastupa slucaja ili vise sile ili uz

odobrenje carinarnice.

Smatra se da je roba u smislu stavka 1. ovoga clanka nepovratno izgubljena ako je neupotrebljiva za bilo koju

osobu.

Smatra se da carinski dug nije nastao za robu koja je pod uvjetom uporabe u odredene svrhe pustena u slobodni

promet uz povoljniju carinu ako je ta roba uz odobrenje carinarnice izvezena ili ponovno izvezena.

Clanak210.

Ako sukladno clanku 209. stavku 1. ovoga Zakona nije nastao carinski dug za robu koja je pod uvjetom uporabe

u odredene svrhe pustena u slobodni promet uz povoljniju carinu, otpaci i ostaci koji nastanu pri unistenju takve

robe smatraju se stranom robom.

Clanak211.

Ako je sukladno clanku 206. i 207. ovoga Zakona carinski dug nastao u svezi s robom koja je radi njezine

uporabe u odredene svrhe bila pustena u slobodni promet uz snizenu carinu, svota placena kod pustanja robe u

slobodni promet odbija se od svote nastaloga carinskog duga.

Odredbe stavka 1. ovoga clanka na odgovarajuci se nacin primjenjuju i u slucaju kad carinski dug nastane u vezi

s ostacima ili otpacima koji preostanu nakon unistenja takve robe.

Clanak212.

Izvozni carinski dug nastaje kad se roba podlozna placanju izvozne carine nakon podnosenja izvozne carinske

deklaracije izveze iz hrvatskoga carinskog podrucja.

Izvozni carinski dug nastaje u trenutku prihvacanja carinske deklaracije.

Carinski je duznik deklarant; u slucaju neizravnog zastupanja carinski je duznik osoba za ciji je racun carinska

deklaracija podnesena.

Clanak213.

Izvozni carinski dug nastaje takoder iznosom robe koja podlijeze placanju izvozne carine iz carinskoga podrucja

Republike Hrvatske premda za nju nije podnesena carinska deklaracija.

Izvozni carinski dug nastaje u trenutku kad roba stvarno napusti carinsko podrucje Republike Hrvatske.

Carinski je duznik:

a) osoba koja je iznijela robu iz carinskoga podrucja Republike Hrvatske, te

b) osoba koja je sudjelovala u iznosenju robe premda je znala ili je prema okolnostima slucaja morala znati da

propisana carinska deklaracija nije podnesena.

Clanak214.

Izvozni carinski dug nastaje izvozom robe za koju nisu ispunjeni propisani uvjeti pod kojima bi ona mogla uz

potpuno ili djelomicno oslobodenje od placanja izvozne carine napustiti carinsko podrucje Republike Hrvatske.

Izvozni carinski dug nastaje neispunjavanjem uvjeta na osnovi kojih je roba uz potpuno ili djelomicno

oslobodenje od placanja carine izvezena ili je smjela biti izvezena iz carinskoga podrucja Republike Hrvatske,

odnosno u slucaju da ovlastena carinarnica ne moze utvrditi taj trenutak, istekom roka za podnosenje dokaza o

ispunjenju uvjeta pod kojima je oslobodenje odobreno.

Carinski je duznik deklarant; u slucaju neizravnog zastupanja carinski je duznik osoba za ciji je racun carinska

deklaracija podnesena.

Clanak215.

Carinski dug u smislu clanka 204. do 208. i 212. do 214. ovoga Zakona nastaje i za robu koja podlijeze mjerama

zabrane ili ogranicenja pri uvozu ili izvozu bilo koje vrste.

Iznimno, carinski dug ne nastaje ako se u carinsko podrucje Republike Hrvatske protupropisano uveze

krivotvoreni novae te opojne ili psihotropne tvari koje ne ulaze u gospodarske tokove, odnosno koje s obzirom

na primjenu u medicinske ili znanstvene svrhe podlijezu strogom nadzoru ovlastenih tijela.

U svrhu kaznenih propisa za djela protivna carinskim propisima smatra se da je carinski dug nastao u

slucajevima kad kazneno pravo predvida da je carina osnova za izricanje kazne ili da je postojanje carinskoga

duga osnova za pokretanje kaznenoga postupka.

(Janak 216.

Carinskim propisima utvrdena oslobodenja od placanja uvozne ili izvozne carine (eland 187. do 190.)

primjenjuju se i u slucajevima nastanka carinskoga duga iz clanka 205. do 208., 213. ili 214. ovoga Zakona ako

carinski duznik nije postupao namjerno ili s grubim nemarom te ako dokaze da su ostali uvjeti za ostvarivanje

povlastice ispunjeni.

Clanak217.

Ako je vise osoba odgovorno za placanje carinskoga duga, za placanje su odgovorne solidarno.

Clanak218.

Ako ovim Zakonom nije drukcije odredeno, svota uvozne ili izvozne carine koju za odredenu robu valja

obracunati, osim iznimke iz stavka 2. ovoga clanka, utvrduje se prema propisima za odredivanje visine carine,

koji su za odnosnu robu vazili na dan nastanka carinskoga duga.

Ako nije moguce tocno odrediti trenutak u kojemu je carinski dug nastao, za odredenje osnove za obracun

carinskoga duga mjerodavan je onaj trenutak kad ovlastena carinarnica utvrdi da se roba nalazi u okolnostima

koje uvjetuju nastanak carinskoga duga.

Ako carinarnica na temelju poznatih joj okolnosti utvrdi da je carinski dug nastao prije nastupa trenutka iz

stavka 2. ovoga clanka, svota pripadajuce uvozne ili izvozne carine utvrduje se prema osnovama koje su za

odnosnu robu vrijedile u najranijemu trenutku u kojemu je na temelju dostupnih podataka moguce utvrditi

postojanje carinskoga duga.

Clanak219.

Carinski dug nastaje u mjestu u kojemu su nastupile cinjenicne okolnosti koje uvjetuju njegov nastanak.

Ako se moze utvrditi mjesto u smislu stavka 1. ovog clanka, smatra se kao da je carinski dug nastao u mjestu u

kojemu je prema nalazu carinarnice roba bila u polofaju koji uvjetuje nastanak carinskoga duga.

U slucajevima kad carinski postupak za odredenu robu nije proveden, smatra se da je carinski dug nastao u

mjestu:

- u kojemu je doticna roba bila stavljena u odredeni carinski postupak ili

- u kojemu je u okviru carinskoga postupka roba unesena u carinsko podrucje Republike Hrvatske.

Ako carinarnica na temelju poznatih joj okolnosti zakljuci da je carinski dug vec bio nastao dok se roba nalazila

u kojemu drugom mjestu, smatra se da je carinski dug nastao u mjestu u kojemu se roba gledajuci unatrag

nalazila u najranijemu trenutku u kojemu se moze dokazati postojanje carinskoga duga.

Clanak220.

Ako je prema uvjetima iz sporazuma koji je Republika Hrvatska sklopila s drugom zemljom za odredenu robu

predvideno odobravanje povlastene carine, u onim slucajevima kad je ta roba u Republici Hrvatskoj dobivena u

postupku unutarnje proizvodnje ovjerovljenjem isprave kojom dobiveni proizvod stjece pravo na povlastenu

carinu u drugoj zemlji nastaje carinski dug za svu stranu robu koja je u postupku unutarnje proizvodnje

upotrijebljena i utrosena za dobiveni proizvod.

Trenutkom nastanka carinskog duga iz stavka 1. ovoga clanka smatra se trenutak prihvacanja izvozne carinske

dekaracije za doticnu robu.

Carinski je duznik deklarant; u slucaju neizravnog zastupanja carinskim duznikom smatra se osoba za ciji je

racun izvozna carinska deklaracija podnesena.

Carinska svota koja odgovara tomu carinskom dugu odreduje se na isti nacin kao da se radi o carinskome dugu

koji bi nastao da je u tome trenutku podnesena carinska deklaracija za pustanje navedene robe podrijetlom iz

trece zemlje u slobodni promet nakon okoncanja postupka unutarnje proizvodnje.

3. NAPLATA CARINSKOGA DUGA

a) Knjiienje

(Janak 221.

Svaku svotu uvozne ili izvozne carine proizasle iz carinskog duga (u daljnjem tekstu: svota carine), carinarnica

mora odmah cim dobije potrebne podatke obracunati i proknjiziti.

Stavak 1. ovoga clanka nece se primijeniti:

a) ako je privremeno uvedena antidampinska ili kompenzacijska pristojba,

b) kad je zakonski odredena svota uvozne carine veca od svote utvrdene na osnovi obvezujuceg misljenja.

Carinarnica moze otpisati dug u slucajevima iz clanka 225. stavka 3. ovoga Zakona ako nije mogla obavijestiti

duznika o iznosu duga do isteka propisanih rokova.

Ministar financija donijet ce provedbeni propis o nacinu i postupcima knjizenja.

Vlada Republike Hrvatske moze propisati svotu carine koja se nece naknadno knjiziti.

C:lanak222.

Ako je carinski dug nastao zbog prihvacanja carinske deklaracije za robu stavljenu u neki od postupaka, osim u

postupak za privremeni uvoz s djelomicnim oslobodenjem od placanja uvozne carine, ili zbog bilo koje radnje

koja ima ucinak jednak prihvacanju takve deklaracije, dug ce se proknjiziti odmah od dana izracuna, a

najkasnije drugoga dana nakon pustanja robe.

Pod uvjetom da je placanje osigurano, ukupna svota davanja za robu pustenu istoj osobi u razdoblju koje odredi

carinarnica, a koje ne moze biti dulje od 30 dana, moze se proknjiziti jednostruko na kraju isteka tog razdoblja.

Knjizenje se mora provesti najkasnije 2 dana nakon isteka odobrenog razdoblja.

Ako je propisano da roba moze biti pustena pod uvjetom da zadovolji posebne propise kojima se ureduju

uvjetima utvrdivanja svote carinskoga duga ili njegova prikupljanja, dug ce se proknjiziti najkasnije 2 dana

nakon sto se njegova svota utvrdi ili nakon utvrdivanja obveze placanja carine proizisle iz njega.

Ako se carinski dug odnosi na privremene antidampinske ili kompenzacijske carine, carina ce se proknjiziti

najkasnije 2 mjeseca nakon objavljivanja propisa o uvodenju antidampinskih ili kompenzacijskih carina.

Ako je carinski dug nastao pod uvjetima drukcijim od onih iz stavka 1. ovoga clanka, svota duga proknjizit ce se

u roku od 2 dana od dana kad je carinarnica u mogucnosti:

a) izracunati svotu davanja, i

b) utvrditi duznika.

(Janak 223.

Rokovi za knjizenje propisani u clanku 222. ovoga Zakona mogu se produljiti, ako posebne okolnosti

onemogucuju carinarnicu da knjizenje provede u propisanom roku.

Clanak224.

Kad svota davanja proizisla iz carinskoga duga nije proknjizena u skladu s clankom 222. i 223. ovoga Zakona ili je proknjizena u nizemu iznosu od onog koji se potrazuje, svota davanja ili njezin preostali dio proknjizit ce se u roku od dva dana otkad je carinarnica to utvrdi i bude u mogucnosti izracunati stvarni dug i utvrditi duznika

(naknadno knjizenje). Ti rokovi mogu se produljiti u skladu s clankom 223. ovoga Zakona.

Osim slucajeva iz stavka 2., 3. i 5. clanka 221. ovoga Zakona, naknadno knjizenje nece se provesti ako je odluka o

tome da se dug ne proknjizi ili da se proknjizi u svoti manjoj od one koja se stvarno potrazuje donesena na

temelju naknadno ponistenih akata.

Clanak225.

Nakon sto se svota davanja proknjizi, duznika se na primjeren nacin obavjestava o svoti davanja.

Ako je svota davanja koju treba platiti navedena u carinskoj deklaraciji, carinarnica nece o svoti davanja

obavijestiti duznika i smatrat ce se da je dug priopcen duzniku ako je carinarnica pustila robu deklarantu, osim u

slucajevima iz clanka 222. stavka 2. ovoga Zakona.

Ako se iznos naveden u deklaraciji ne podudara s iznosom koji je obracunala carinarnica, carinarnica na

primjeren nacin obavjestava duznika o svoti davanja.

Obavjestavanje duznika o dugu nece se provoditi nakon isteka roka od tri godine od dana kad je dug nastao.

Ako zbog kaznenoga djela duznika carinarnica ne moze utvrditi svotu duga, duznik moze o dugu biti

obavijesten i nakon isteka roka od tri godine ako to propisi dopustaju.

b) Rokovi i postupci za placanja duga

Clanak226.

Svotu davanja priopcenu u skladu s clankom 225. ovoga Zakona duznici moraju platiti u roku od 15 dana od

dana priopcavanja duga duzniku, au slucaju jednostrukog knjizenja 15 dana od dana isteka razdoblja

odobrenog za jednostruko knjizenje.

Produljenje roka dopustit ce se po sluzbenoj duznosti ako je duznik bio prekasno obavijesten o dugu te s tog

razloga nije mogao izvrsiti placanje u propisanome roku.

Vlada Republike Hrvatske ce propisati uvjete pod kojima se naplata duga moze obustaviti ako je podnesen

zahtjev za otpustanje duga u skladu s clancima 233. do 235. ovoga Zakona ili ako je roba zaplijenjena s

namjerom da se oduzme u skladu s clankom 230. tockom c) podtockom drugom ili tockom d) ovoga Zakona.

Clanak227.

Placanje moze biti obavljeno u domacoj valuti u gotovini ili kojim drugim sredstvom placanja u skladu s propisima.

Clanak228.

Ministar financija propisat ce u kojim slucajevima carinarnica moze carinski dug naplatiti u gotovini.

Svotu duga moze umjesto duznika platiti treca osoba pod uvjetima i na nacin koji propise ministar financija.

Clanak229.

Ako svota duga nije placena u roku:

a) carinarnica ce poduzeti sve zakonski propisane mogucnosti, ukljucujuci i prisilnu ovrhu. Osnova je za naplatu

u postupku ovrhe:

- ovrsno rjesenje carinarnice,

- carinska deklaracija po kojoj je obavljeno carinjenje;

b) obracunat ce se zatezne kamate na svotu duga sukladno posebnom propisu.

Naloge carinskoga duznika za uplatu carinskoga duga i ovrsne naslove iz stavka 1. ovoga clanka za naplatu

carinskoga duga ovlastene organizacije za platni promet provode prije svih drugih obveza carinskoga duznika.

Vlada Republike Hrvatske moze propisati svotu carine i kamata koje se nece prisilno naplacivati.

4. OTPIS CARINSKOGA DUGA

Clanak230.

Uz postivanje propisa koji se odnose na zastaru duga ili neplacanje duga u slucajevima pravno utvrdene

nesposobnosti placanja duznika, carinski dug bit ce otpisan:

a) placanjem svote duga,

b) otpustom svote duga,

c) ako je za robu deklariranu u carinski postupak za koji nastaje obveza placanja carine:

- carinska deklaracija ponistena,

- roba prije pustanja ili zadrfavanja i istodobno ili naknadno i oduzeta, unistena po nalogu carinarnice, unistena

ili ustupljena u korist drfave prema clanku 185. ovoga Zakona ili unistena ili nepovratno izgubljena kao

posljedica vrste robe ili nepredvidivih okolnosti ili vise sile;

d) ako je roba za koju je carinski dug nastao prema clanku 205. ovoga Zakona zadrfana zbog nezakonita unosa i

istodobno ili naknadno oduzeta.

U slucaju zapljene i oduzimanja robe smatrat ce se da carinski dug nije otpisan ako je prema kaznenomu zakonu

carinski dug podloga za utvrdivanje prekrsajne kazne ili je postojanje carinskoga duga podloga za pokretanje

kaznenoga postupka.

Carinski dug nastao prema clanku 220. ovoga Zakona bit ce otpisan kad se poniste sve radnje i postupci ucinjeni

radi stjecanja prava na povlastenu carinu kako je to navedeno u clanku 220. ovoga Zakona.

5. POVRAT I OTPUST CARINSKOGA DUGA

Clanak231.

Izrazi koji se rabe u ovom poglavlju:

a) povrat: potpun ili djelomican povrat placenoga izvoznog ili uvoznog duga,

b) otpust: odustajanje od naplate cijeloga duga ili dijela duga ili akt kojim se utvrduje neosnovanost knjizenja

cijeloga uvoznog ili izvoznog duga koji nije placen ili njegova dijela.

Clanak232.

Povrat uvoznoga ili izvoznoga duga izvrsit ce se do iznosa za koji se dokaze da u trenutku placanja nije trebao

biti placen ili ako je uknjizen protivno clanku 224. stavku 2. ovoga Zakona.

Uvozni i izvozni dug bit ce otpusten ako se utvrdi da je nezakonito uknjizen ili da je uknjizen protivno

odredbama clanka 224. stavka 2. ovoga Zakona.

Povrat ili otpust nece se odobriti kad su cinjenice koje su dovele do placanja ili knjizenja svote koja nije zakonski

utemeljena rezultat namjemog postupanja odredene osobe.

Uvozni ili izvozni dug bit ce vracen ili otpusten nakon podnosenja zahtjeva carinamici u roku od tri godine od

dana kad je o svoti duga obavijesten duznik. Rok ce se produljiti ako osoba pruzi dokaze da je bila sprijecena

podnijeti zahtjev u navedenu roku zbog nepredvidenih okolnosti ili vise sile.

Carinamica ce vratiti ili otpustiti dug po sluzbenoj duznosti ako u roku od tri godine od dana kad je o svoti duga

obavijesten duznik utvrdi nepravilnosti iz stavka 1. ovoga clanka.

Clanak233.

Svota uvoznoga ili izvoznoga duga bit ce vracena ako je carinska deklaracija ukinuta, a carina placena. Povrat ce

biti odobren na zahtjev osobe u roku koji je propisan za podnosenje zahtjeva za ukidanje carinske deklaracije

sukladno clanku 78. ovoga Zakona.

Clanak234.

Uvozni dug bit ce vracen ili otpusten u svoti za koju se dokaze da je knjizena za robu koja je pustena u

odgovarajuci carinski postupak, a uvoznik je vratio robu zbog toga sto je u trenutku prihvacanja carinske

deklaracije imala nedostatke ili nije odgovarala uvjetima utvrdenim ugovorom temeljem kojeg je roba uvezena.

Povrat ili otpust uvoznoga duga odobrit ce se pod uvjetom:

a) da roba nije bila upotrebljavana, osim radnja nuznih da bi se utvrdili nedostaci te da roba ne odgovara

uvjetima iz ugovora, te

b) da je roba izvezena iz carinskoga podrucja Republike Hrvatske.

Na zahtjev stranke carinamica ce dopustiti da roba bude unistena ili da radi ponovnog izvoza bude stavljena u

postupak provoza, postupak skladistenja, u slobodnu zonu ili slobodno skladiste umjesto da bude izvezena. U

svrhu stavljanja robe u jedan od navedenih carinskih postupaka ili uporaba smatrat ce se da roba ima status

strane robe.

Uvozni dug nece se vratiti ili otpustiti za robu koja je prije nego sto je pustena u slobodni promet bila

privremeno uvezena radi ispitivanja, osim ako se ne utvrdi da takvim ispitivanjem, nije bilo moguce ustanoviti

cinjenicu da roba ima nedostatke ili da ne odgovara uvjetima iz ugovora.

Uvozni dug bit ce vracen ili otpusten iz razloga navedenih u stavku 1. ovog clanka ako stranka podnese zahtjev

carinamici u roku od 12 mjeseci od dana kad je o svoti toga duga obavijesten duznik.

Carinamica moze produljiti rok iz opravdanih i pravodobno navedenih razloga.

Clanak235.

Vlada Republike Hrvatske moze propisati i druge slucajeve povrata ili otpusta uvoznoga ili izvoznoga duga, osim

onih navedenih u clanku 232., 233. i 234. ovoga Zakona, koji se ne mogu pripisati prijevamim namjerama ili

gruboj nemamosti carinskoga duznika ili drugih sudionika u odgovarajucemu carinskom postupku te da utvrdi

posebne uvjete i postupak ostvarivanja povrata ili otpusta carine.

Povrat ili otpust carinskoga duga iz razloga navedenih u stavku 1. ovoga clanka odobrit ce se na zahtjev

deklaranta podnesen carinamici u roku od 12 mjeseci od dana kad je duznik obavijesten o dugu.

Clanak236.

Vlada Republike Hrvatske odredit ce svotu carinskoga duga za koji se nece prema odredbama clanka 231. do

235. ovoga Zakona odobriti otpust ili povrat duga.

Clanak237.

Ako carinamica vrati svotu uvozne ili izvozne carine, ukljucujuci i svotu kamate odnosno zatezne kamate koje je

zaracunavala prilikom naplate, na vraceni iznos obracunat ce i platiti kamatu u visini utvrdenoj propisima o

zateznoj kamati.

Clanak238.

Ako je placena neka od kamata iz clanka 237. ovoga Zakona, treba je vratiti.

Ako je carinski dug nezakonito ili greskom otpusten ili vracen, duznik je obvezan platiti prvotni dug.

Na svotu duga iz stavka 2. ovoga clanka obracunat ce se i naplatiti kamata sukladno propisima o zateznoj kamati.

VIII. KAZNENE ODREDBE

Clanak239.

Novcanom kaznom od 50.000,00 do 2.000.000,00 kuna kaznit ce se za prekrsaj pravna ili fizicka osoba:

1) ako carinamici ne prijavi opojne droge ili sirovine za izradbu opojnih droga,

2) ako carinamici ne prijavi oruzje, streljivo ili eksploziv sto ih unosi radi preprodaje,

3) ako carinamici ne prijavi opasni otpad.

Novcanom kaznom od 4.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit ce se za prekrsaj i odgovoma osoba u pravnoj osobi.

Clanak240.

Novcanom kaznom od 20.000,00 do 1.750.000,00 kuna kaznit ce se za prekrsaj pravna ili fizicka osoba:

1) ako unese ili iznese, odnosno pokusa unijeti ili iznijeti robu u carinsko podrucje izvan granicnoga prijelaza ili

preko granicnoga prijelaza u vrijeme kad granicni prijelaz nije otvoren,

2) ako unese ili iznese, odnosno pokusa unijeti ili iznijeti skrivenu robu preko granicnoga prijelaza,

3) ako ne prijavi kulturna ili prirodna dobra koja iznosi iz carinskoga podrucja ili unosi u carinsko podrucje.

Novcanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit ce se za prekrsaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Clanak241.

Novcanom kaznom od 10.000,00 do 1.500.000,00 kuna kaznit ce se za prekrsaj pravna ili fizicka osoba:

1) ako ne prijavi robu,

2) ako bez prijave prilikom ulaska ili izlaska iz carinskoga podrucja pokusa ili u carinsko podrucje ude s vozilom

na kojemu su krivotvoreni identifikacijski brojevi sasije ili na koji su stavljene nepripadajuce registarske oznake

ili ako za vozilo podnese krivotvorene ili nepripadajuce prometne isprave ili krivotvorene isprave o podrijetlu i

vlasnistvu nad vozilom,

3) ako ne podnese skracenu deklaraciju,

4) ako istovari ili pretovari robu bez odobrenja carinarnice ili na mjestu koje nije za to odredeno ili odobreno,

5) ako ne preveze unesenu robu putem i na nacin koji je odredila carinarnica,

6) ako premjesti robu iz mjesta na koje je prvotno smjestena bez odobrenja carinarnice,

7) ako robu u privremenome smjestaju upotrebljava suprotno uvjetima koje je odobrila carinarnica,

8) ako u provoznome postupku ne preda robu i pripadajuce isprave odredisnoj carinarnici ili robu preda u

promijenjenu stanju,

9) ako ne pruzi isprave, podatke ili objasnjenja potrebna carinskoj sluzbi za provedbu carinskih propisa,

10) ako ne cuva isprave ili podatke sukladno rokovima odredenim ovim Zakonom,

11) ako ne podnese deklaraciju za carinski dopusteno postupanje ili uporabu sukladno rokovima odredenim

ovim Zakonom,

12) ako u carinskoj deklaraciji netocno oznaci kolicinu, vrstu, kakvocu, vrijednost ili podrijetlo robe ili ne

navede svu robu,

13) ako podnese isprave u svezi s provedbom carinskoga postupka u kojima je navedena druga kolicina, vrsta,

kakvoca, vrijednost ili podrijetlo robe,

14) ako neistinitim prikazivanjem cinjenica ostvari ili pokusa ostvariti oslobodenje od placanja uvozne carine ili

primjenu povoljnije carine,

15) ako ometa ovjerovljenje prihvacene deklaracije,

16) ako upotrebljava robu ili raspolaze njome prije nego sto je carinarnica pusti u zahtijevani carinski postupak,

17) ako ukloni, osteti ili unisti carinska obiljezja,

18) ako ne podnese dopunsku deklaraciju u propisanu roku,

19) ako o robi ne vodi evidenciju propisanu za odredeni carinski postupak ili drugi oblik carinski dopustenoga

postupanja s robom,

20) ako ne obavijesti carinarnicu o cinjenicama koje su nastale nakon donosenja odobrenja za carinski postupak

s odgodom ili za carinski postupak s gospodarskim ucinkom,

21) ako robu oslobodenu od placanja uvozne carine ili pustenu uz placanje povoljnije carine prije isteka

propisana roka proda, posudi, da drugome na uporabu, u zalog, najam ili kao osiguranje za druge obveze, a da

prethodno ne podmiri carinski dug,

22) ako raspolaze robom kao da je pustena u slobodni promet iako nisu provedene sve formalnosti za pustanje

robe u slobodni promet, odnosno nije placena uvozna carina ili nisu ispunjeni drugi uvjeti propisani za uvoz

robe,

23) ako ne postupa u skladu s propisanim uvjetima i obvezama te odobrenju carinarnice za carinski postupak s

odgodom i carinski postupak s gospodarskim ucinkom,

24) ako onemogucuje carinski nadzor nad poslovanjem u slobodnoj zoni ili slobodnome skladistu,

25) ako u slobodnoj zoni ili slobodnome skladistu obavlja djelatnost suprotno zakonskim odredbama ili bez

suglasnosti carinarnice,

26) ako robu ciji je uvoz zabranjen ne odveze iz carinskoga podrucja u roku koji je odredila carinarnica,

27) ako neistinitim prikazivanjem cinjenica ostvari ili pokusa ostvariti povrat ili otpust carinskoga duga.

Novcanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit ce se za prekrsaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Clanak242.

Novcanom kaznom od 1.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit ce se za prekrsaj pravna osoba i fizicka osoba:

1) ako robu u provoznome postupku ne preda u odredenu roku odredisnoj carinarnici,

2) ako privremeno uvezenu ili privremeno izvezenu robu u odredenu roku ponovno ne izveze ili uveze,

3) ako robu u postupku unutarnje proizvodnje u odredenu roku ne izveze ili ponovno izveze ili ishodi drugi carinski dopusten postupak ili uporabu,

4) ako robu u postupku vanjske proizvodnje u odredenu roku ponovno ne uveze,

5) ako robu u postupku vanjske proizvodnje u slucaju prethodnog uvoza nadomjesnih proizvoda privremeno ne

izveze u propisanu roku,

6) ako u propisanu roku ne plati obracunani carinski dug ili uplati manju svotu od svote obracunanoga

carinskog duga.

Novcanom kaznom od 500,00 do 2.500,00 kuna kaznit ce se za prekrsaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Clanak243.

Osoba koja na bilo kojoj osnovi primi robu za koju zna ili je prema okolnostima slucaja mogla znati da je njome

pocinjen prekrsaj iz clanka 239. do 241. ovoga Zakona kaznit ce se kao da je sama pocinila prekrsaj, istom

kaznom koja je propisana za pocinitelja prekrsaja.

Novcanom kaznom iz clanka 239. stavka 2., clanka 240. stavka 2. i clanka 241. stavka 2. ovoga Zakona kaznit ce

se za prekrsaj iz stavka 1. ovoga clanka i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

C]anak244.

Novcanom kaznom od 400,00 kuna kaznit ce se na mjestu pocinjenja prekrsaja fizicka osoba koja pocini prekrsaj

iz clanka 241. ili clanka 242. ovoga Zakona, aka se radi o robi do vrijednosti 4.000,00 kuna.

Novcanu kaznu iz stavka 1. ovoga clanka izrice i naplacuje carinski sluzbenik. Ako pocinitelj prekrsaja odbije

platiti kaznu, protiv njega se pokrece redoviti prekrsajni postupak.

Clanak245.

Roba koja je predmet prekrsaja iz clanka 239. stavka 1. tocke 1) i 2), roba koja je predmet prekrsaja iz clanka 240.

stavka 1. tocke 1) i 2) i roba koja je predmet prekrsaja iz clanka 243. u svezi s clankom 239. stavkom 1. tockom 1)

i 2) i clankom 240. stavkom 1. tockama I) i 2) ovoga Zakona mora se oduzeti.

Roba koja je predmet prekrsaja iz clanka 240. stavka 1. tocke 3) i roba koja je predmet prekrsaja iz clanka 243. u

svezi sa clankom 240. stavkom 1. tockom 3) ovoga Zakona maze se oduzeti.

Roba koja je predmet prekrsaja iz clanka 239. stavka 1. tocke 3) i roba koja je predmet prekrsaja iz clanka 243. u

svezi s clankom 239. stavkom 1. tockom 3) ovoga Zakona mora se vratiti u inozemstvo ili unistiti na nacin

dopusten od ovlastenih tijela o trosku osoba koje su pocinile prekrsaj iz clanka 239. stavka 1. tocke 3) i clanka

243. ovoga Zakona.

Clanak246.

Roba ce se oduzeti aka je vlasnistvo pocinitelja carinskoga prekrsaja koji nije dostupan ili aka je pocinitelj

carinskoga prekrsaja nepoznat.

Clanak247.

Ako se roba za koju je propisano oduzimanje ne pronade, carinarnica mora od pocinitelja prekrsaja naplatiti

njezinu carinsku vrijednost i provesti postupak naplate uvozne carine u skladu s propisima o nastanku

carinskoga duga.

Smatrat ce se da roba nije pronadena aka se iz bilo kojih razloga ne maze oduzeti od pocinitelja prekrsaja ili od

njezina posjednika.

Za vrijednost nepronadene robe i carinskoga duga pocinitelji prekrsaja odgovaraju solidarno.

Clanak248.

Prijevozno ili prijenosno sredstvo cija su skrovita mjesta iskoristena za prijevoz odnosno prijenos robe preko

granicne crte, odnosno na carinsko podrucje, a koja je predmet prekrsaja iz clanka 240. ovoga Zakona, maze se

oduzeti aka je vrijednost robe koja je predmet prekrsaja veca od 1/3 vrijednosti prijenosnog ili prijevoznog

sredstva.

Prijevozno ili prijenosno sredstvo koje je iskoristeno za prijevoz robe iz clanka 239. ovoga Zakona ili prijevozno

ili prijenosno sredstvo u koje je ugraden poseban prostor za skrivanje robe maze se oduzeti i aka vrijednost robe

koja je predmet prekrsaja nije veca od 1/3 vrijednosti prijevoznog ili prijenosnog sredstva.

Prijevozno ili prijenosno sredstvo maze se oduzeti i kad nije vlasnistvo pocinitelja prekrsaja aka je njegov

vlasnik znao ili je mogao znati da je ono upotrijebljeno za izvrsenje prekrsaja iz clanka 239. i 240. ovoga Zakona.

Clanak249.

Roba koja je predmet carinskoga prekrsaja za koji je propisano oduzimanje robe zadrfat ce se pod carinskim

nadzorom do okoncanja prekrsajnoga postupka.

Carinamica moze u opravdanim slucajevima uz polaganje jamstva u visini vrijednosti robe zadrfanu robu

ostaviti kod doticne osobe, upozoriti da robu ne smije upotrijebiti, prodati ili na drugi nacin raspolagati njome.

Prilikom zadrfavanja robe sastavlja se zapisnik koji izmedu ostalog sadrfava iscrpan opis robe. Primjerak tog

zapisnika i potvrdu o primitku predmetne robe carinamica treba uruciti osobi koja je predala robu, odnosno od

koje je roba uzeta.

Carinamica moze do okoncanja carinskoga postupka takoder zadrfati robu koja nije navedena u stavku 1. ovoga

clanka ako postoji opravdana sumnja da je roba bila upotrijebljena ili namijenjena za izvrsenje prekrsaja,

odnosno da je nabavljena carinskim prekrsajem ili da je dobivena u zamjenu za robu nabavljenu carinskim

prekrsajem.

Ako zadrfavanje robe nije vise potrebno radi daljnjega postupka, robu treba vratiti osobi od koje je bila oduzeta.

Carinamica moze zadrfati robu sukladno stavku 1. i stavku 4. ovog clanka bez obzira na prava trecih osoba.

Clanak250.

Postupak za carinski prekrsaj ne moze se pokrenuti ako je proteklo vise od dvije godine od dana kad je prekrsaj

ucinjen (zastara).

Zastara prekida svaku radnju ovlastenoga tijela koja se poduzima za gonjenje pocinitelja prekrsaja. Sa svakim

prekidom rok zastare pocinje iznova teci, ali se postupak za carinski prekrsaj ne moze ni u kojemu slucaju

pokrenuti niti dalje voditi nakon isteka cetiri godine od dana kad je prekrsaj ucinjen.

Clanak251.

Robu koja je oduzeta u carinskome prekrsajnom postupku carinamica moze vratiti na zahtjev vlasnika robe ili

pocinitelja prekrsaja ako se radi o robi za koju su ispunjeni uvjeti za uvoz te pod uvjetom da podnositelj zahtjeva

plati vrijednost robe i uvoznu carinu.

Clanak252.

Carinamica koja je vodila prekrsajni postupak u prvome stupnju moze u opravdanim slucajevima dopustiti da

se izrecena novcana kazna i vrijednost oduzete robe uplacuje u ratama, ali rok otplate ne moze biti dulji od jedne

godine.

Clanak253.

Naplacene svote novcanih kazna i svote dobivene prodajom oduzete robe ili svote naplacene na ime vrijednosti

takve robe nakon odbitka troskova prihod su drfavnog proracuna.

IX. PRODAJA ROBE

Clanak254.

Roba oduzeta u prekrsajnome postupku i roba koju je carinamica oduzela prema drugim odredbama ovog

zakona izlozit ce se prodaji.

Carinamica moze odmah prodati lako pokvarljivu robu i zivotinje zadrfane sukladno clanku 249. stavku 1.

ovoga Zakona.

C]anak255.

Carinamica prodaje robu u pravilu izlaganjem javnoj prodaji, pri cemu postupa sukladno posebnim propisima.

Ako se radio robi koja se ne smije izloziti javnoj prodaji, carinamica je moze prodati osobi koja je sukladno

posebnim propisima ovlastena raspolagati tom robom.

Ako se radi o robi koja se ne moze prodati, odnosno upotrijebiti zbog zdravstvenih, veterinarskih, fitopataloskih,

sigumosnih ili drugih razloga propisanih posebnim propisima, carinamica ce njome raspolagati, odnosno

pitanje te robe rijesiti sukladno posebnim propisima.

Clanak256.

Sredstva ostvarena prodajom robe moraju se najprije rasporediti tako da se naplati carina, porezi i druge

pristojbe koje se obracunavaju prilikom uvoza robe, zatim troskovi postupka, pa troskovi smjestaja, te novcane

kazne izrecene sukladno carinskim propisima. Ostatak sredstava prihod je drfavnoga proracuna.

Clanak257.

Osim prodaje moze se i na drugi nacin raspolagati robom iz clanka 254. ovoga Zakona.

Ovlascuje se Vlada Republike Hrvatske da propise postupak za druge oblike raspolaganja robom iz stavka 1.

ovoga clanka.

X. PRIJELAZNE I ZAVRSNE ODREDBE

Clanak258.

Prava iz rjesenja i drugih upravnih akata u svezi s oslobadanjem od placanja carine ili drugih carinskih

povlastica koje su donijela mjerodavna tijela, a nisu ili nisu u cijelosti iskoristena do dana pocetka primjene

ovoga Zakona, mogu se iskoristiti u rokovima naznacenim u tim aktima.

Ako je za robu uvezenu uz carinsku povlasticu prema propisima koji danom pocetka primjene ovoga Zakona

prestaju vaziti bila za odredeno razdoblje predvidena zabrana otudenja, davanja drugomu na uporabu ili

uporaba robe u druge svrhe, a ne u one zbog kojih je carinska povlastica odobrena, odgovarajuce odredbe tih

propisa koje se odnose na razdoblje zabrane raspolaganja, primjenjuju se i nakon pocetka primjene ovoga

Zakona pa do isteka tim propisima utvrdenog razdoblja zabrane otudenja, davanja na uporabu ili uporabe robe u druge svrhe. Carina ce se obracunati sukladno clanku 187. ovoga Zakona.

Clanak259.

Upravni postupci koji su zapoceti prije pocetka primjene ovoga Zakona okoncat ce se po propisima koji su

vrijedili do pocetka primjene ovoga Zakona.

Clanak260.

Svi prekrsajni postupci koji su zapoceti prije pocetka primjene ovoga Zakona okoncat ce se po odredbama ovoga

Zakona ako je to povoljnije za pocinitelja prekrsaja.

Svi prekrsajni postupci koji su zapoceti prije pocetka primjene ovoga Zakona za prekrsajna djela koja nisu

propisana ovim Zakonom obustavit ce se.

Clanak261.

Za robu koja je bila privremeno uvezena prije pocetka primjene ovoga Zakona i za koju postoji obveza placanja

carine sukladno clanku 291. prijasnjeg zakona carina ce se obracunati i platiti prema propisima koji su vazili do

dana pocetka primjene ovoga Zakona.

(Janak 262.

Carinska skladista, zeljeznickocarinska skladista, carinska smjestista, konsignacijska skladista, specijalizirana

skladista strane robe i robe domace proizvodnje te centralna skladista osnovana prema propisima koji danom

pocetka primjene ovoga Zakona prestaju vaziti nastavljaju poslovanje kao carinska skladista prema odredbama

ovoga Zakona, uz uvjet da posjednik skladista u roku od sest mjeseci od dana pocetka primjene ovoga Zakona

ishodi rjesenje o osnivanju i poslovanju carinskog skladista prema ovomu Zakonu.

Zahtjev za otvaranje carinskog skladista prema ovomu Zakonu moze se podnijeti i prije dana pocetka primjene

ovoga Zakona, s tim da se rjesenje ovlastene carinarnice primjenjuje od dana pocetka primjene ovoga Zakona.

Ako posjednik skladista ne ishodi rjesenje carinarnice iz stavka 1. ovoga clanka, odnosno ako carinarnica utvrdi

da posjednik ne ispunjava ovim Zakonom propisane uvjete za osnivanje i vodenje poslovanja carinskog

skladista, ovlastena carinarnica donijet ce rjesenje o prestanku poslovanja carinskog i drugih skladista iz stavka

1. ovoga clanka.

(Janak 263.

Propisi za provedbu ovoga Zakona donijet ce se u roku od sest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga clanka odgovarajuci se primjenjuju propisi doneseni na temelju

zakona koji danom pocetka primjene ovoga Zakona prestaju vaziti.

(Janak 264.

Danom pocetka primjene ovoga Zakona prestaje vaziti:

1. Carinski zakon ("Narodne novine", br. 53A/91., 33/92., 106/93., 92/94. i 62/99.),

2. u Zakonu o slobodnim zonama ("Narodne novine", br. 44/96), eland 27.-32., te 34. i 35.,

3. u Zakonu o podrucjima posebne drfavne skrbi ("Narodne novine", br. 44/96 i 57/96) clanak 17., te

4. u Zakonu o vatrogastvu ("Narodne novine", br. 58/96 i 87/96) clanak 40a.

Danom pocetka primjene ovoga Zakona u Zakonu o obrani ("Narodne novine", br. 74/93 i 57/96) u clanku 182.

stavak 2. rijec: "carine" brise se.

Clanak265.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama" i primjenjuje se od 1. sijecnja

2000.

Klasa: 413-01/98-02/04

Zagreb, 30. lipnja 1999.

ZASTUPNICKI DOM

HRVATSKOGA DRZAVNOG SABORA

Predsjednik

Zastupnickog doma

Hrvatskoga drfavnog sabora

akademik Vlatko Pavletic, v. r.